Saborski zastupnik i predsjednik SDSS-a Milorad Pupovac gostovao je u RTL-u Danas.
Govorio je o gesti Borisa Miloševića koji je bio na obilježavanju Oluje u Kninu, o drugim gestama koje se planiraju, o kritikama iz Srbije, o pomirenju te o sukobu s ministrom vanjskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom.
U nastavku teksta pročitajte razgovor.
Andrej Plenković i Boris Milošević zamijesili su pogaču pomirbe, hoće li ta pogača, kako ste se vi slikovito izrazili, i uspjeti? Hoće li se ispeći i biti ukusna?
Trebat će vremena i još gesti, riječi i djela. Trebat će drugih aktera. Raduje me što je patrijarh srpski, njegova svetost Irinej, poslao poruku ohrabrenja za sve one koji se upute tim putem.
Patrijarh je rekao, zapravo, da je pravo vrijeme za pomirbu Hrvatske i Srbije. Hoće li tu poruku shvatiti i Beograd i je li ona shvaćena u Zagrebu?
Treba vremena da je valjano shvate i Zagreb i Beograd. Mi smo napravili prve korake s predstavnicima državne vlasti u Hrvatskoj. Sada je na predstavnicima državne vlasti u Hrvatskoj da se predstavnicima državne vlasti u Srbiji naprave prve korake. U međuvremenu će biti napravljeni još neki koraci koji će učvrstiti vjeru u to da to nije privremen i prigodan čin, nego da je riječ, govorimo o onome što se dogodilo u Kninu, nego da je riječ o nečemu na čemu će se raditi još mjesecima i godinama.
Što to konkretno znači da su svi raniji iskoraci bili privremeni i da je netko imao figu u džepu? I ranije je bio SDSS na vlasti s HDZ-om i imao svog potpredsjednika vlade. I ranije su se činile neke geste. Zašto mi ovu stranicu u povijesti nismo dosad zatvorili?
Ne radi se o tome da su to bile geste s figom u džepovima. Naprosto je trebalo vremena, trebalo je dozreti, trebalo je da dođu ljudi koji će moći ponijeti teret na svojim leđima onoga što je podešeno u Kninu i što će se nositi još dugo vremena.
Boris Milošević u Kninu, Tomo Medved u Gruborima, Andrej Plenković u Varivodama, a vi idete u Škabrnju. Kako objasniti tu poruku onima koji to možda ne razumiju, a recimo kako su i ovih dana imali potrebu izvikivati "Za dom spremni"?
"Za dom spremni" treba maknuti iz javnog prostora. Treba maknuti iz legalnog prostora. To je, bez obzira na to što se koristio tijekom rata 1991. - 1995., taj pozdrav je originalno ustaški pozdrav, pozdrav jedne kvislinške tvorevine koja je bila zločinačka i koja je počinila genocid na židovima, Romima i Srbima, koja je istrebljivala sve protivnike režima, prije svega, antifašiste. Taj pozdrav narušava ono što se u današnjoj Hrvatskoj želi stvoriti, a to su čvrsti demokratski temelji, mir u zemlji, mir na granicama i pomirenje između Hrvata i Srba.
Hoće li to biti uvjet za ostanak SDSS-a u vladi?
Ne govorimo u uvjetima, to je zajednički posao ne samo nas u koaliciji nego zajednički posao svih političkih stranaka, svih ključnih političkih aktera u zemlji koji trebaju znati da ovako nešto, kao što smo čuli na margini, je nešto što teško kompromitira Hrvatsku i teško narušava ono što je izgrađeno i ono što se treba sagraditi u odnosima između Hrvata i Srba.
Očekujete li incidente kada dođete u Škabrnju?
Ja sam spreman otići. Ne bih volio imati bilo kakva iskustva koja bi kompromitirala ono što ja želim donijeti sa svojom posjetom Škabrnji. Takvih iskustava sam imao u nekim posjetima Vukovaru. I ona nisu dobra ne samo za mene, lako za mene, ona bacaju sjenu na cijeli komemorativni postupak. Bilo da je riječ o Vukovaru bilo da, ako bi se dogodilo, da je riječ o Škabrnji. Ali vjerujem da toga neće biti.
Istodobno, oštre poruke stižu i iz Beograda, i prema vama i prema hrvatskoj vladi. Otežava li to dijalog za koji se zalažete i u krajnjoj liniji rješavanje onih bitnih stvari iz prošlosti - prije svega sudbina nestalih i ratnih zločina koji nisu procesuirani?
Dio tih oštrih poruka treba razumjeti jer nisu ljudi bili pripremljeni na njih, nisu imali i nemaju dovoljno informacija o tome što će se dogoditi. A s druge strane, dio poruka dolazi zbog toga što još uvijek nije stvoreno dovoljno povjerenja da se to uradi. Ali, siguran sam da su i dalje vrata razgovora otvorena.
Treba li netko u tome posredovati izvana? Hrvatski državni vrh kaže - mi možemo sve sami.
Mislim da nema potrebe za vanjskim posredovanjem premda nas svijet promatra i premda na svijet i Europa prate i od nas imaju mnogo očekivanja. I od Hrvata i Srba generalno i od Hrvatske i Srbije posebno.
Rekli ste da niste imali sreće s ministrima vanjskih poslova, pritom mislite na srpskog Dačića i hrvatskog Grlića Radmana. Bili ste jučer dosta oštri prema Grliću Radmanu. Zašto?
Ne bih htio ponavljati tu oštrinu. Samo bih htio reći da u ovom trenutku je veoma važno da svatko doprinese otklanjanju nesporazuma i da se doprinese onome što je zamiješeno u Kninu u toj pogači pomirenja. Prema tome, ne treba nastaviti retoriku kakvu smo imali dosad, bez obzira da li netko dao povoda za to. Hrvatska sa svoje strane, s obzirom da je srpska zajednica učinila i doprinijela, ne treba to činiti. A s druge strane, u Hrvatskoj se događaju incidenti. Incidenti koji se događaju svako ljeto i svake godine i ne samo ljeti i ne samo svake godine. Napadi na turiste. Ispisivanje na auto: traktor, "Za dom spremni". Poruke, s jedne strane, izrugivanja sa žrtvama, a s druge strane protjerivanja, a s treće strane, zločinačke poruke kada je posrijedi "Za dom spremni". Da sam ja na mjestu ministra Radmana, ja bih ili nazvao svoga kolegu u Beogradu i rekao: 'Žao mi je, učinit i poslat ćemo sve da se to ne ponovi'. Ili bih napisao notu i poslao je u pisanoj formi. Ili bih zamolio gradonačelnika da on to uradi i posjeti te ljude i da im kaže da Hrvatska takve stvari ne podržava. U ovom trenutku mi trebamo takve geste.
