Daniel Steinbrück prvi je Nijemac koji se trajnim nalogom priključio u projekt "ZA SVA VRIMENA" udruge Naš Hajduk.
DPH Stuttgart donosi ekskluzivni intervju s njemačkim zaljubljenikom u Hajdukom koji prenosimo u cijelosti i autentično.
Za početak bismo te zamolili da nam kažeš nešto o sebi.
Zovem se Daniel Steinbrück, imam 45 godina i po struci sam ekonom za vele i vanjsku trgovinu. Porijeklom sam iz njemačke Tirinške pokrajine (Thüringen), iz Erfurta, ali posao i ljubav su me odveli u Saskiju.
Jesi li i član nekog njemačkog kluba? Kako razmišljaš o socios-modelu, tu nazvanom „Regel 50+1“?
Kao što sam već naveo, dolazim porijeklom iz Erfurta, tako da sam već 33 godine vezan za nogometni klub Rot-Weiß-Erfurt, te sam 13 godina i aktivan član. Doživio sam s klubom uzlete i padove, od prve lige do ispadanja u regionalnu ligu i stečaj kluba. Doživio sam svakakve trenere i igrače, kompetentne i nesposobne uprave i sportska rukovodstva. Ali kao navijač ostaješ navijač, nebitno u kojoj ligi. U vezi socios-modela moram reći da je dobro da „ulagatelji“ bilo koje vrste nemaju mogućnost preuzimanja većinskog vlasništva u klubovima koji djeluju kao kapitalna korporacija (u Hrvatskoj š.d.d.). Negativnih primjera gdje se takve stvari u nogometnom svijetu događaju imamo dovoljno, a investitori i privatni vlasnici nisu garancija za uspjeh.
Sad si već godinama član Hajduka. Kako je došlo do toga, kako si se uopće povezao s Hajdukom?
Sve je krenulo prije četiri godine, tamo 2015. Najbolji prijatelj me pred ljeto pitao bi li s njim išao u Hrvatsku gdje ima dobrih prijatelja kod kojih redovito ide na godišnji. Tako smo nas dvoje, moj sin i pastorak završili u Hrvatskoj, dakle radilo se o muškom godišnjem. Izuzetno dobro smo se provodili, djeca su po čitave dane bila u moru, hladno Karlovačko je bilo odlično, a jedne večeri sam na televizoru uočio utakmicu Hajduka. U pitanju je bila neka kvalifikacijska za Europa ligu. Do tad sam samo znao da Hrvatska ima jaku reprezentaciju i čuo sam za jedan klub iz Zagreba. Dva dana kasnije smo krenuli za Split i posjetili smo poljudsku ljepoticu. Bio sam oduševljen, takav stadion, prekrasno. Tad sam krenuo s čitanjem… upijao sam sve po internetu i gledao stare utakmice na YouTube-u te sam bio oduševljen atmosferom na stadionu, tradiciji kluba i navijačima. Tad sam primijetio da je Hajduk nešto posebno. Pogotovo kad znaš da većina klubova u Hrvatskoj igra pred praznim tribinama, a da je Poljud uvijek barem solidno popunjen. I ako me neki u Njemačkoj možda smatraju ludim jer za neki hrvatski klub držim fige, ja se osjećam dobro. U istoj godini sam potražio na internetu kako se mogu učlaniti u Hajduk, tako sam saznao za DPH Stuttgart. I od tad sam član, za tek 15€ godišnje, i tu članarinu rado plaćam, kad znam da klubu tako mogu pomoći.
Možeš li izdvojiti neke doživljaje koji te vežu za Hajduk?
Da budem iskren, nema značajnih osobnih događaja. Gledao sam veliki broj starijih utakmica koje sam mogao pronaći na internetu, bilo europskih ili iz domaćih natjecanja. Pa tako i onu posebnu protiv Partizana iz 1990. godine. To su zapravo stvari koje su me povezale s Hajdukom.
Član si putem DPH Stuttgarta (registrirana udruga u Njemačkoj), kako je došlo do toga i kako ocijenjuješ svoje članstvo? Je li ti olakšava imati partnera po tom pitanju u Njemačkoj?
Već sam naveo kako sam došao do ovog Društva prijatelja. Moram reći da mi izuzetno olakšava imati zastupnika u Njemačkoj koji djeluje kao poveznica navijača i kluba. Pogotovo ako slabo ili nikako ne znaš hrvatski, a smatram to i bitnim da bi se pronašlo i nove navijače u Njemačkoj.
Vjerojatno si prvi stranac s trajnim nalogom u projektu „Za sva vrimena“. Kako si se odlučio za taj korak?
Sve je krenulo kroz razgovor putem Facebooka sa zastupnikom DPH Stuttgart-a koji me kontaktirao u veljači ove godine. Pitao me, kako sam došao do Hajduka pokraj kluba s kojim sam odrastao i tu je nastala priča. Tako smo došli i do teme „ZSV“, projekta o kojem zapravo ništa nisam znao. Poslao mi je link s informacijama na njemačkom gdje sam saznao ciljeve projekta, što oni za budućnost predstavljaju i kako i s malim prilogom djelujemo kao kotačić cijelog pogona koji će klubu puno pomoći. Zbog toga sam se odlučio za trajni nalog udruzi „Naš Hajduk“, i ako sam prvi Nijemac koji ovako sudjeluje, onda me to naravno čini ponosnim i velika mi je čast.
Na koji način doniraš?
Aktivirao sam u banci trajni nalog na neograničeno razdoblje.
Očekuješ li nešto zauzvrat i što?
Sudjelujem u projektu jer vjerujem, da i mali iznos može nešto promijeniti. Kroz pravo glasa za navijače osiguravamo da klub i dalje funkcionira na dobar način. Želim kao i svi drugi navijači da se klub dodatno stabilizira, sportski i ekonomski. Stabilni temelji osiguravaju klubu zdrav razvoj. A zdrav klub kojeg navijači podržavaju se može i igrački pojačati, trebamo korak po korak ojačavati momčad i ne moramo se onda bojati da ćemo najbolje igrače morati iz financijske potrebe na prvu ponudu puštati. Tek tako se može uhvatiti priključak s mnogim klubovima, pogotovo iz zapadne Europe. Socios-model vidim kao pravi pute i tako se nećemo bojati da budemo treći ili četvrti u HNL-u i da ispadamo od nekih trećerazrednih klubova u kvalifikacijama za Europu. To ne smije biti realnost kluba kao što je Hajduk, kluba koji je veliki broj trofeja osvojio i koji nikad nije ispao u niži rang. To bi eto bilo to što bih zauzvrat volio.
Kako bi objasnio nekome potrebu za donacijama?
Nastavno na prošli odgovor, s relativno malim iznosima možemo puno učiniti za Hajduk. I tek ovim putem, znači osiguravanjem ovog modela i suvlasništva članova klub može ekonomski i sportski preživjeti.
