Na današnji dan 1941. godine završila je kratka, ali burna povijest Kraljevine Jugoslavije
U travnju 1941. godine završava kratka, ali burna povijest Kraljevine Jugoslavije, koja je od samog osnutka 1918. bila opterećena unutarnjim sukobima. Iako su tenzije među narodima bile duboko ukorijenjene, ključni trenutak sloma predstavljala je munjevita invazija Sila Osovine u tzv. Travanjskom ratu od 6. do 17. travnja 1941. godine.
Talijanski vođa Benito Mussolini, potaknut vojnom ekspanzijom nacističke Njemačke pod vodstvom Adolfa Hitlera, pokreće 1940. godine invaziju na Grčku. Međutim, njegovi vojnici ubrzo se suočavaju s neočekivano snažnim otporom. Hitler, dotad sklon održavanju neutralnosti Balkana kao zaštite rumunjskih naftnih izvora, mijenja strategiju kada Velika Britanija ulazi u sukob na strani Grčke, čime prijeti mogućnost otvaranja novog bojišta u Solunu.
Pritisci i politički manevri
U toj konstelaciji, njemačka diplomacija zahtijeva da Jugoslavija pristupi Trojnom paktu najkasnije do 1. travnja. Premijer Dragiša Cvetković i potpredsjednik vlade Vlatko Maček prihvaćaju ponudu Njemačke, uz uvjete o očuvanju teritorijalnog integriteta i dobivanju izlaza na Egejsko more. Sporazum je službeno potpisan 25. ožujka 1941. u Beču.
No, svega dva dana kasnije, 27. ožujka, u Beogradu izbijaju masovni prosvjedi, kulminirajući vojnim pučem koji na vlast dovodi generala Dušana Simovića. U pozadini puča djeluju i britanski interesi. Hitlerov bijes zbog iznenadne promjene vlasti ne dovodi odmah do rata – najprije se pokušava diplomatski saznati hoće li nova vlada poštovati prethodni dogovor. Nakon negativnog odgovora, priprema se brza invazija.
Napad i savez s Moskvom u posljednjem trenutku
U pokušaju spašavanja situacije, jugoslavenska delegacija putuje u Moskvu i 6. travnja 1941. potpisuje sporazum o obrambenom savezu sa Sovjetskim Savezom. Ipak, samo dva sata nakon potpisivanja, Njemačka napada Jugoslaviju. Kada je Josif Staljin upitan hoće li poštovati savez i objaviti rat Njemačkoj, njegov odgovor je negativan – čime pada i posljednja nada za spas.
Travanj 1941.: Slom i mit o izdaji
Travanjskim ratom, u kojem su uz Njemačku sudjelovale Italija, Mađarska, Bugarska i Rumunjska, Jugoslavija je vojno poražena za samo jedanaest dana. 10. travnja 1941., Slavko Kvaternik u Zagrebu proglašava stvaranje Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i poziva Hrvate da napuste jugoslavensku vojsku. Taj čin potiče stvaranje srpskog mita o “nožu u leđa”, analogno njemačkom mitu nakon Prvog svjetskog rata. Hrvati koji su se vraćali kućama kroz Srbiju bivaju napadani i u nekim slučajevima linčovani, što produbljuje međunacionalnu mržnju.
Podjela okupiranog teritorija
Sile Osovine ubrzo razdjeljuju teritorij bivše Kraljevine Jugoslavije:
-
Njemačka pripaja sjeveroistočni dio Slovenije, dok Italija anektira jugozapadni dio sa Ljubljanom.
-
Mađarska uzima Međimurje, dijelove Baranje i Bačke, s više od milijun stanovnika.
-
Bugarska osvaja većinu Makedonije, dio Kosova i južne Srbije.
-
Kraljevina Crna Gora postaje marionetska država pod talijanskim kraljem Viktorom Emanuelom III.
-
Srbija se uspostavlja kao okupacijska zona pod kontrolom Milana Nedića, dok se NDH formalno formira pod vodstvom Ante Pavelića, ali znatan dio njenog teritorija ostaje pod njemačkom i talijanskom vojnom upravom.
Milijun mrtvih: krvava cijena sloma
Ubijanja, progoni i ratna razaranja ostavljaju strašne posljedice. Od 15,5 milijuna stanovnika Kraljevine Jugoslavije, tijekom rata je stradalo oko 1 milijun ljudi – pola u vojnim sukobima, a druga polovica kao civilne žrtve, često kroz etnička čišćenja, ratne zločine i logore. U usporedbi s drugim europskim zemljama, gubici su nesrazmjerni:
-
Italija: 457.000 mrtvih
-
Ujedinjeno Kraljevstvo: 450.700
-
Francuska: 567.600
-
Finska: 97.000
Prema procjenama iz 1980-ih, najviše žrtava pretrpjeli su:
-
Srbi: 487.000
-
Hrvati: 207.000 (prema novijim izračunima i do 384.000)
-
Bošnjaci: 86.000 (novije procjene: do 160.000)
-
Židovi: 60.000
-
Romi: 27.000
Nova Jugoslavija i pravna reinterpretacija
Unatoč okupaciji i podjeli, na ruševinama stare Kraljevine Jugoslavije stvara se nova – komunistička Jugoslavija, koja 29. studenog 1943. na Drugom zasjedanju AVNOJ-a proglašava osnivanje nove države. Godine 1946. poništeni su svi pravni akti donošeni u staroj Kraljevini nakon 1941., čime je simbolički prekinut svaki kontinuitet osim međunarodnog priznanja.
