Odlazak na groblje uvijek je mučan i bolan, a 71-godišnjoj Zadranki Dragici Vukić onaj zadnji, prije 15-ak dana, pretvorio se u moru koja joj je promijenila život. Ova žena je na groblju Belafuža doživjela bizarnu nesreću.

Pod nogama joj se urušila betonska ploča, zatvarač grobnice nepoznata vlasnika, nakon čega je upala u unutrašnjost i tamo s ozljedama ostala zarobljena oko sat vremena. Svoju priču odlučila je podijeliti s javnošću kako bi potaknula nadležne da se pobrinu za sigurnost građana koji dolaze na groblje pa da nitko više nikada ne doživi ono što ona jest, piše Zadarski list.

Dogodilo se to 15. listopada ove godine. Dragica Vukić tog je dana oko 12.30 sati sjela u automobil i odvezla se do groblja Belafuža gdje je prije pet mjeseci pokopala supruga. Bio je to ujedno i prvi put da je na njegov grob otišla sama.

Začula pucketanje

– Kad sam sve obavila na grobu krenula sam par koraka unatrag prema susjednoj grobnici i stala kako bi se prekrstila pa krenula dalje. U tom sam trenutku samo osjetila nešto čudno pod nogama i začula pucketanje. Prije nego sam se uopće uspjela pomaknuti ispod mene se otvorila zemlja. Pukla je ploča koja zatvara grob i ja sam upala unutra, jecajući i brišući suze priča nam ova umirovljenica o nemilom iskustvu koje joj je promijenilo život.

– Sva sam se natukla, a longetu s noge sam tek jučer skinula. Međutim, i dalje moram mirovati i ne smijem se naslanjati na tu nogu. Da mi nije dobrih susjeda i nećakinje, ja ne znam kako bih. Potpuno sam bespomoćna, a živim sama. Ne mogu si čašu vode dohvatiti, ne mogu kuhati, otići na toalet, u trgovinu… Ništa. O noćima da i ne govorim. Ne mogu zaspati bez svjetla, a i kad zaspem, često se budim. Stalno mi je pred očima ta crna rupa ispod nogu i onaj miris zemlje. Uh, taj miris mi se uvukao u nosnice i ne mogu ga se nikako riješiti. To ne mogu ni opisati.

A onaj strah koji sam proživjela zapomažući i čekajući da netko naiđe i da mi pomogne izvući se vani, priča kroz suze nesretna žena koja nije potpuno upala u grobnicu samo zahvaljujući tome što se pri padu jednom nogom uspjela osloniti na komad odlomljenog betona, a laktovima na rubove otvora. No zemlja i šljunak zasuli su ju i preko glave što je njezinu moru učinilo još težom. Oko 14 sati tog su dana na već iznemoglu ženu, što zbog bolova i crpljenja snage da se održi iznad površine, što zbog silnog straha, naišli slučajni prolaznici, sredovječni bračni par.

– Ta žena je povikala “Gospođo, jeste li vi živi?”, a muškarac je samo rekao »trči, trči«. On mi je prišao, a ona je otišla po pomoć. Ubrzo su stigla dva zaposlenika s groblja pa su me nekako izvukli. Nije bilo lako jer sam ja teška, a taj otvor je dosta uzak. Odveli su me do njihovih prostorija i tamo polijevali vodom, da mi speru zemlju s lica i ruku, a onda je došla i Hitna pomoć. Svima koji su mi pomogli neizmjerno sam zahvalna, ali sam ogorčena što me nitko iz tvrtke Nasadi, koji su odgovorni za održavanje groblja, nije nazvao da me pita kako sam i trebam li što sve do prekjučer, dakle nakon 12 dana od pada, priča ova 71-godišnjakinja dodajući kako se njezin život podosta promijenio i nakon suprugove smrti. Iza sebe su imali punih 40 godina zajedničkog lijepog, sretnog i ispunjenog života.

Strah je otići na groblje

– Teško to prihvaćam. Veliki je to gubitak. Ostala sam potpuno sama, ali sam do ovog pada mogla funkcionirati. Sada sam potpuno bespomoćna i prestravljena. Da mi netko sada dade milijune, ne znam kolika bogatstva i što, samo da odem na groblje, ja ne bih. Ne mogu zamisliti da nogom kročim tamo, brišući suze koja jedna drugu stižu govori Vukić te dodaje kako joj ne preostaje ništa drugo nego odlazak u dom za stare i nemoćne gdje će se netko brinuti o njoj. Njezina susjeda Sandra koja joj dolazi svakodnevno dodaje kako je to velika žalost da pokretna i samostalna žena u jednom trenutku doživi slom i da ne može funkcionirati bez tuđe pomoći.

– Ima ona pristojnu mirovinu, ovu kuću, ali je sama, a ništa ne može. Ja joj dođem poslijepodne. Obiđe je još jedna susjeda, pa nećakinja, ali svi radimo, a njoj treba netko 24 sata na dan. Ona stalno plače, a danima nakon pada je rukama brisala usta i spominjala zemlju. Dotuklo ju je ovo. Ja je poznam godinama. Uvijek je bila vesela i nasmijana, pokretna pa i usprkos dijabetesu i ostalim bolestima koje ima. Dnevno pije 15 tableta, a kako joj se zgrušava krv, ovo mirovanje zbog ozljede noge za nju može biti kobno – zaključila je susjeda Dragice Vukić, piše Zadarski list.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime