Vozači nisu jedini krivci za tragične prometne nesreće, četiri poginula u 24 nesreće na Vodičkoj obilaznici, koju od uvođenja 2017. zovu 'cestom smrti', pokazuje da su za stradanja itekako krivi i oni koji su osmislili rješenja koja u našim uvjetima dovode do niza tragičnih nesreća. Treba rekonstruirati i opasna cestovna mjesta, ali i projektne timove za njih!
Vozači nisu jedini krivci za tragične prometne nesreće, četiri poginula u 24 nesreće na Vodičkoj obilaznici, koju od uvođenja 2017. zovu 'cestom smrti', pokazuje da su za stradanja itekako krivi i oni koji su osmislili rješenja koja u našim uvjetima dovode do niza tragičnih nesreća. Treba rekonstruirati i opasna cestovna mjesta, ali i projektne timove za njih...
U Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Švicarskoj, Švedskoj, Finskoj... dovoljni je imati pješački prijelaz i prethodno ograničenje brzine, za potpunu sigurnost na autocesti. Kod nas su takva rješenja 'ruski rulet' za pješake, posebice djecu i bez 'ležećih policajaca' nema dovoljne sigurnosti.
Vodička obilaznica, a i semaforizirano raskrižje državnih cesta D59 i D27, na kojem je od otvaranja 2011. bilo osam poginulih i 36 ozlijeđenih, izvedbom i signalizacijom bi bile dobre u zaleđu Züricha i Helsinkija, ali ne u području Vodica i Stankovaca. Isto vrijede i za kartaška pravila, koja vrijede u Londonu, a na ovim prostorima bi bila štetna i nepoštena.
Tako govori i onaj slavni vic o osobi iz središnjeg dijela bivše države, kojega je u pokeru jako 'karta krenula' kad je, u društvu otmjenih Britanaca, shvatio kako se ide na povjerenje i da je dovoljno kazati s kakvim se kartama raspolaže, ne i pokazati. To kod nas ne ide...
Aktivno nesigurne brze prometnice, bez 'sigurnosne rezerve' postaju nacionalni prometni problem. Takva su rješenja Vodička obilaznica, 'ukleto' križanje u Stankovcima, brza cesta Solin-Trogir, spojnica zagrebačke Radničke ceste na Domovinski most.
Riječ je prometnicama koje omogućavaju velike brzine, a ispresijecane su semaforiziranim raskrižjima. Takva prometna rješenja, koja nažalost pokazuju i stanje u našoj operativnoj prometnoj struci, 'zovu smrt'. Nema sigurnosne redundancije (rezerve) i pogreška samo jednog vozača, kao u konkretnom slučaju, izaziva tragediju. Brza spojnica Radničke ceste na Domovinski most zasad je sigurna, jer je policija intenzivno nadzire, mobilnim uređajima snima vozače u brzinskim prekršajima, prošeći goleme resurse u ljudima i tehnici, pa zbog toga ih manjka na drugim važnim mjestima.
Zbog toga je višestruko loše što imamo, za naše uvjete i vozačku kulturu aktivno nesigurna prometna rješenja bez sigurnosne rezerve, odnosno redundancije, koja su sigurna samo ako ih se intenzivno nadzire, inače su pogibeljna. Trebalo je naći novca, a i pameti pa odmah denivelirati brzu cestu Trogir-Solin, tako je kompletno trebalo napraviti spojnicu zagrebačke Radničke ceste prema Domovinskom mostu i Velikoj Gorici, a na ostala opasna raskrižja, koja nisu većim dijelom godine intenzivno odterećena, poput Vodičke obilaznice i raskrižja državnih cesta u Stankovcima treba postavljati kružne tokove.
Veliki je problem i što se kod nas za tragične prometne nesreće kažnjavaju samo vozači, ne i oni koji osmišljavaju, izvode i odobravaju pogibeljna prometna rješenja. A struka je pokazala da se zamjenom nesigurnih prometnih rješenja sigurnima broj teških nesreća može smanjiti za više od 90 posto, a broj poginulih za 100 posto, na nulu!
Dakle, krivci za pogibeljna prometna rješenja trebaju dobiti ime i prezime, treba ih procesuirati, a prvenstveno maknuti s tako odgovornih stoga stručno zahtjevnih pozicija.
