Na svega nekoliko kilometara od hrvatske granice, na području općine Čapljina, smjestilo se selo Hrasno. Danas – gotovo potpuno napušteno. Tišina je ondje gdje su nekada odzvanjali smijeh, galama i škripa koraka. Stolice, stolovi, stare boce, košare i ostaci kućanstava još uvijek stoje na mjestima gdje je život nekoć bio snažan i svakodnevan, ali priroda neumoljivo preuzima prostor.
Prema popisu iz 1971. godine, Hrasno je imalo 123 stanovnika. Do 1991., neposredno prije početka rata, u selu je živjelo tek sedam ljudi. U razdoblju od samo četiri desetljeća, praktički cijela populacija – nestala je.
Ćiro – pruga koja je značila život
Ključni razlog nestanka Hrasna nije rat, nego – gašenje legendarne uskotračne pruge Ćiro.
Bosna i Hercegovina je krajem 19. stoljeća bila pod upravom Austro-Ugarske Monarhije, a carskom odredbom iz 1898. godine donesena je odluka o izgradnji željezničke pruge od Čapljine do Zelenike u Crnoj Gori. Odobren je kredit od 33 milijuna kruna, a započeo je jedan od najzahtjevnijih infrastrukturnih pothvata tog vremena.
Pruga duga 155 kilometara prolazila je iznimno zahtjevnim, brdovitim i malaričnim područjima. Izgrađeno je 46 tunela, više od 30 mostova i vijadukata te čak 85 stanica. Otvorena je 1901. godine i za brojna hercegovačka sela značila je – život.
Dolazak vlaka bio je događaj dana. Pruga je donosila poštu, hranu, povezanost sa svijetom. Stanice su bile mjesta susreta i društvenog života.
Posljednji vlak i nagli egzodus
Posljednji vlak Ćire prošao je prugom 1976. godine. Nakon toga – sve se promijenilo. Razvojem cestovnog prometa, kamiona i standardnih željezničkih pruga, uskotračna pruga širine 660 milimetaraproglašena je neisplativom. No posljedice su bile dalekosežne. U Hrasnu je došlo do naglog iseljavanja, osobito mladih obitelji.
Podatak je znakovit: osnovnu školu u tom kraju nekada je pohađalo više od 700 učenika, a svega godinu ili dvije nakon gašenja pruge – ostalo ih je oko 200. Ljudi su odlazili u pristupačnija mjesta, tražeći posao i bolji život.
Most koji je projektirao čovjek koji je stvorio Eiffelov toranj
Najfascinantniji detalj ove priče nalazi se upravo u Hrasnu.
U blizini sela stoji Štangerova ćuprija, željezni most koji je projektirao Gustave Eiffel – jedan od najpoznatijih inženjera u povijesti, autor Eiffelova tornja u Parizu.
Riječ je o rijetkom primjeru Eiffelova rada na ovim prostorima. Most je građen krajem 19. stoljeća za potrebe uskotračne pruge i i danas stoji, gotovo netaknut, prkoseći vremenu i zaboravu. U njegovoj blizini nalaze se i sačuvani tuneli, a nekadašnja trasa pruge danas je dijelom uređena kao biciklistička staza.
Da jedno gotovo izumrlo selo skriva djelo čovjeka koji je oblikovao svjetsku arhitektonsku povijest – podatak je koji i danas zvuči nevjerojatno.
Selo koje polako nestaje iz vidokruga
Bez ljudi, bez djece i bez svakodnevice, Hrasno nezaustavljivo propada. Kuće se urušavaju, vegetacija prekriva putove, a selo postaje sve manje vidljivo – i fizički i u kolektivnom pamćenju.
U samo 42 godine, od 1971. do 2013., Hrasno je prošlo put od živog sela do gotovo potpunog nestanka. Sudbina je to brojnih hercegovačkih mjesta, ali Hrasno ostaje posebno – kao selo koje je umrlo onoga dana kada je otišao posljednji vlak.
