Priča 3 / 12 – vožnja koja mijenja mene i druge
Da se malo vratimo na početak, jer svaka priča ima svoj prvi korak.
Start Bradate vožnje Extreme bio je 15. studenoga 2025. godine. Bio je to trenutak kada je ideja prerasla u stvarnost, a svaki kilometar dobio svoju svrhu.
Prva etapa, Priča 1/12, objavljena 28. prosinca 2025., obuhvatila je 44 dana, u kojima sam imao samo 15 voznih dana. U tom razdoblju odvozio sam 10.000 kilometara i prikupio impresivnih 40.000 €.
Druga etapa, Priča 2/12, stigla je 3. ožujka 2026. U novih 65 dana vozio sam 13 dana, ponovno prešao 10.000 kilometara i prikupio još 40.000 €, čime smo došli do ukupnih 80.000 €.
Danas, 12. travnja 2026., pišem Priču 3/12. U protekla 42 dana imao sam 16 voznih dana i odvozio novih 10.000 kilometara.
No, ono što ovu priču čini posebnom nije samo jedan segment, nego cjelina.
Danas je točno 150. dan od početka vožnje. Do ovog trenutka prikupljeno je 153.300 € donacija. U tih 150 dana imao sam ukupno 45 voznih dana i prešao 31.346 kilometara.
Iskreno – oduševljen sam.
PROJEKT 120 – Bradata vožnja Extreme nadmašio je sva moja očekivanja. Uživam u ovoj vožnji više nego u ijednoj prije.
Ali ono što ovu avanturu čini istinski vrijednom nisu kilometri. To su ljudi.
Svaki susret, svaka podrška, svaka donacija nosi posebnu težinu. Čak 90 % donacija dolazi od mojih dugogodišnjih prijatelja. Ljudi koji vjeruju u mene, u ideju i u cilj. I upravo tu dolazi i ona druga strana priče – ona tiša, teža.
Žao mi je što s tim istim ljudima ne mogu provesti više vremena. Susreti su kratki, često u žurbi. Stalno negdje kasnim, stalno jurim dalje. Pritisak je velik, svaka minuta je važna i prostora za opuštanje gotovo da nema.
Ovo razdoblje obilježila je i korizma. Prvi put nakon mnogo godina nisam je proveo na način na koji sam navikao. Zadnjih 30 godina korizma je za mene značila disciplinu – samo voda za piće i bez hrane nakon 18 sati.
Ove godine to nisam mogao. Putovanja, tempo i zahtjevi projekta jednostavno to nisu dopuštali.
Ali to ne znači da nije bilo odricanja.
Naprotiv.
Odrekao sam se vremena s djecom.
Odrekao sam se druženja s prijateljima.
Odrekao sam se putovanja legendarnom Route 66 u godini kada slavi 100 godina – umjesto mene poslao sam svog dugogodišnjeg prijatelja Davora Banovca da vodi grupu.
Odbio sam i poziv svojeg velikog prijatelja Ivana Bubala na 14-dnevno krstarenje Bahamima, Floridom i Meksikom na jednom od najvećih kruzera na svijetu, Star of the Seas. Umjesto mene, na to putovanje otišli su moj prijatelj i član BMW MK Dalmacije Goran Filipin sa suprugom Meri.
I dok sam vozio tih posljednjih 10.000 kilometara, često sam razmišljao upravo o korizmi.
I shvatio sam nešto važno.
Možda nije poanta u tome da se nečega odričemo radi sebe.
Možda je veća vrijednost – i veći izazov – u tome da se u tom razdoblju još više dajemo drugima.
Da tih 40 dana činimo dobra djela.
Da pomažemo potrebitima i da će osjećaj biti još veći.
Tri najljepše stvari koje su mi se dogodile u ovih zadnjih 10.000 km
Otišao sam u Labin na poziv gospodina Larisa Juričića, koji je zajedno s vozačima s područja Labina i Istre prikupio čak 2.500 € donacija. Na motor se nije potpisao on, nego su napisali MEMORIJAL TAJO – Labin, u čast svojeg pokojnog prijatelja koji je poginuo prije 16 godina, a riječ je o Klaudiju Miletiću, zvanom Tajo. Njegovi prijatelji svake godine voze memorijal njemu u čast.
Nakon druženja s motoristima odveli su me na ručak, a kasnije i na piće. Cijeli dan divio sam se motoru koji Laris vozi – riječ je o Kawasakiju Z1000, replici iz kultnog filma Mad Max 1, koji je vozio policajac Jim Goose.
Pri kraju večeri, kada smo se oprostili, Laris mi je pružio ruku, zagrlio me i rekao: “Ovo što radiš velika je stvar i odlučio sam ti dati svoj motor, pod uvjetom da bude izložen u tvojem Man Caveu u Splitu.”
Nisam mogao vjerovati. Mislio sam da je možda malo popio, pa sam ga nazvao dva dana kasnije, ali Laris je ponovio isto – motor mora biti izložen u Man Caveu, ne smijem ga prodati i jedino ga može uzeti njegov sin ako to ikada poželi.
⸻
Jučer sam se vraćao iz Senja i, vozeći se prema autocesti, pretekao sam nekoliko vozila. U tom trenutku nazvao me moj veliki prijatelj Hrvoje Jurić, najpoznatiji biciklist u Hrvatskoj, i rekao: “Jesi li to ti na motoru, sad si me prešao?”
Potvrdio sam da jesam.
Hrvoje je nastavio: “Razmišljao sam o tebi i o tome što radiš. Imam jednu ideju. Posjedujem bicikl tvrtke Giant koji su radili baš za mene i postoje samo dva takva na svijetu. S njim sam obišao svijet i želio bih ga dati na aukciju kako bi sav prihod išao za PROJEKT 120, odnosno za Županijsku ligu protiv raka.”
Zamalo sam zaplakao. U tom trenutku nestao je sav umor, kao i bol u leđima i ramenima koja me toga dana mučila.
Uglavnom – Hrvojev bicikl ide na aukciju, a kada i gdje, bit ćete uskoro obaviješteni.
⸻
Moj dragi prijatelj iz Rotary Cluba Varaždin 1181 nazvao me i rekao da mi je napravio jednu “sitnicu” za motor vezanu uz ovaj projekt.
Pitao sam ga o čemu je riječ, a kad mi je rekao da je dva mjeseca radio “Ruku nade” od kirurškog čelika – materijala od kojeg inače izrađuje implantate – ostao sam u šoku.
Kad sam vidio kako to izgleda, rekao sam mu da mi to ni slučajno ne šalje poštom – dolazim osobno u Varaždin.
Tako je i bilo. To jutro nisam mogao spavati od uzbuđenja. Probudio sam se u 5:30, sjeo na motor i došao do dvorca Trakošćan, gdje mi je Mehun skinuo blatobran, probušio ga i montirao predivnu ruku.
To je unikatni ručni rad mojeg dragog prijatelja Darka Mehuna, koji se već 36 godina bavi proizvodnjom zubno-protetskih pomagala.
Sada mi ta ruka ponosno stoji na blatobranu mojeg BMW-a K 1600 Bumblebee – kao trajna uspomena.
⸻
Tri najgore stvari koje su mi se dogodile u ovih posljednjih 10.000 km
Neki dan bio sam u Trilju na otvorenju sezone koje je organiziralo šest moto-klubova i predivno sam se osjećao među dragim ljudima koje povezuje ista stvar – motori.
Kad je defile krenuo svojom rutom prema Klisu i dalje prema Kaštelima, nažalost sam se morao odvojiti. Bilo mi je jako teško napustiti taj predivan defile sa svojom “moto-braćom”, uključiti se sam na autocestu i voziti dalje sam.
Ali to su ona odricanja o kojima sam pisao na početku.
⸻
Jučer i prekjučer primijetio sam da pri brzini većoj od 120 km/h imam nekontrolirano tresenje motora i volana. Imao sam jednu jako opasnu situaciju dok sam pokušavao smiriti motor.
Cijelo vrijeme morao sam voziti oko 110 km/h, što je bilo izrazito naporno. Zbog sigurnosti sam odlučio prekinuti vožnju nakon samo 400 km.
Danas sam odveo motor na servis i izgleda da je prednja vilica dobila lufta, tako da ću to morati popraviti u što kraćem roku.
Situacija je bila ozbiljna jer je puhao i jak vjetar, pa sam imao dodatnih problema u kontroli motora, baš u trenutku kada sam bio u pretjecanju.
⸻
Najgora stvar opet je vezana uz djecu.
Ovoga puta iznenadili su me moji blizanci Mihael i Leon, koji sada imaju dvije godine.
Jedno jutro pozdravio sam se s njima i rekao im da tata ide voziti motor. Međutim, oni su negodovali i demonstrativno stali ispred vrata kako ne bih mogao izaći iz stana.
Pokušao sam im to kratko objasniti, ali Mihael je, uz pomoć svojeg brata, donio sve svoje motore, bicikle i traktore i stavio ih ispred vrata da ne mogu izaći.
Bilo mi je jako teško otići i slušati kako plaču dok izlazim iz zgrade.
Ali bez odricanja nema velikih stvari. Nadam se da će jednog dana razumjeti i biti ponosni na mene.
⸻
Psihofizičko stanje
Nakon ovih 30.000 km bol u leđima, vratnoj kralježnici i ramenima intenzivna je. Mnogo mi pomažu masaže u Priska Medu i zahvaljujem svojem prijatelju, vlasniku dr. Jakovu Matasu, kao i maserki.
Često sam jako uzbuđen zbog vožnje i predivnih susreta s donatorima, ali i u velikom strahu da kasnim, da neću stići ili da sam nešto zaboravio. Zbog toga često osjećam nelagodu u prsima, kao da mi srce jače udara, i taj osjećaj ne smiruje se ni nakon vožnje.
Brine me kako ću izdržati i kako ću se jednog dana vratiti u “normalu” nakon ovoliko adrenalina i emocija.
⸻
Stanje BMW-a K 1600 Bumblebee
Na 129.000 kilometara otišla je bobina trećeg cilindra, pa sam preventivno promijenio svih šest.
Čekam da mi jave što se događa s prednjim krajem i koji je točan uzrok tresenja motora pri većim brzinama. Pretpostavljam da je otišla kugla prednje vilice.
⸻
Zahvale
Još jednom zahvaljujem svim donatorima i svim dragim ljudima koji mi daju potporu u ovom projektu, posebno tvrtki Bilić Erić, u kojoj sam zaposlen, Moto Boxu i Pirelliju, koji me prate s gumama, kao i Novema Nova i tvrtki KLIM, koja me prati kad je riječ o opremi.
Također hvala i na onim “malim”, slatkim gestama – mojoj frizerki Taji, koja mi ne naplaćuje šišanje dok traje projekt, mojem brici Šunji iz Ka Brada, koji mi ne naplaćuje održavanje brade ovih 365 dana, kao i restoranima Fife, Route 66 Brdovec i Dalmatino, koji mi ne žele naplatiti ručak kada dođem.
Također hvala gospodinu Varnici iz Kaštela, koji mi ne naplaćuje servis elektronike i akustike, kao i svima ostalima – nadam se da se ne ljute ako ih nisam spomenuo.
⸻
Idemo dalje nezaustavljivo.
Nadam se da ćemo kroz Bradatu vožnju Extreme i humanitarne evente, kroz Bradatu aukciju, do kraja 2026. prikupiti 1.000.000 € i kupiti magnet za KBC Firule.
Svi koji žele sudjelovati u Projektu 120 neka me slobodno kontaktiraju: +385 98 222 893
