Pamukkale, spektakularno čudo prirode nedaleko Denizlija na jugozapadu Turske, izgleda kao kulisa iz neke nadrealne priče. „Kad prvi put stanete pred te bijele terase koje se prelijevaju niz padinu, imate osjećaj da ste zakoračili u pamučni san“, kaže splitski novinar i modni dizajner Šime Kovačević, koji je ondje nedavno boravio.
Naziv mjesta u prijevodu znači „Pamučna palača“, a svoje ime duguje travertinskim bazenima nastalim taloženjem kalcij-karbonata iz toplih izvora. Voda bogata mineralima neprestano teče niz padinu visoku oko 70 metara; pri svakom isparavanju na stijenama ostaje tanki sloj kalcija koji, sloj po sloj, stvara snježno bijelu skulpturu u pokretu. „Priroda ovdje doslovno kipti – svaka litra ostavi gotovo pola grama kalcija dnevno“, objašnjava Kovačević.
No Pamukkale nije samo prirodni fenomen. Na njegovu je vrhu još u 2. st. pr. Kr. niknuo drevni grad Hierapolis, rimsko lječilište u kojem su carevi i aristokrati tražili mir za tijelo i duh. Posjetitelji danas mogu prošetati ruševinama kupelji, hramova i amfiteatra koji je nekoć primao 15 tisuća gledatelja. „Šetnja kroz Hierapolis zapravo je putovanje kroz dva tisućljeća medicinske i arhitektonske povijesti“, kaže lokalni vodič Mehmet Yilmaz.
Posebnu pozornost privlači tzv. Kleopatrin bazen – umjetno jezercе s toplom mineralnom vodom u kojemu plivate iznad potopljenih antičkih stupova. Legenda tvrdi da ga je Marko Antonije darovao Kleopatri, a Kovačević dodaje: „Istinitost priče možda je upitna, ali osjećaj da uranjate u povijest itekako je stvaran.“
Putnike željne dodatnih otkrića samo četrdesetak minuta vožnje dijeli od špilje Kaklik, često nazvane „podzemnim Pamukkaleom“. Zbog sličnog procesa taloženja i vapnenačkih formacija ova špilja pruža intimniji, gotovo mističan doživljaj bijelih terasa, a još je daleko od turističkih gužvi.
Kako najbolje doživjeti Pamukkale
Turistički stručnjaci savjetuju dolazak u ranim jutarnjim satima, kada su staze još prazne i klima ugodna, no ljubitelji fotografije možda će pričekati zlatni sat tik pred zalazak sunca. „Tada se vapnenac zarumeni, a odraz neba u plitkim bazenima daje prizoru gotovo nestvaran sjaj“, tvrdi fotografkinja Ayşe Demir koju smo ondje zatekli.
Važno je znati da je na terasama zabranjeno nošenje obuće kako bi se spriječilo oštećenje osjetljivog vapnenca. Mnogi turisti zato ponesu lagane čarape, premda Kovačević upozorava: „Hodanje bosonog po mokrim pločicama zna biti izazovno, ali osjećaj toplih izvora pod nogama vrijedi svake nespretnosti.“
Vodni tokovi i broj napunjenih bazena variraju ovisno o sezoni te zaštitnim mjerama, stoga nemojte očekivati stotine plavih ogledalaca koje ste možda vidjeli na razglednicama. Ipak, kako zaključuje naš sugovornik: „Čak i kad su neki bazeni prazni, ljepota bijelih terasa i dalje je hipnotizirajuća – Pamukkale jednostavno treba doživjeti vlastitim očima.“
Bilo da vas privlače prirodne znamenitosti, antička povijest ili romantične legende, turska Pamučna palača nudi slojeve doživljaja koje ćete dugo pamtiti. A možda, baš poput Kleopatre, otkrijete da svaka kap ove mineralne vode nosi dašak vječne ljepote.
