Dane vikenda za nama mnogi su iskoristili za izlete i boravak u prirodi, a mi vas vodimo stopama članova udruge Žrvanj koji su posjetili tri atraktivne lokacije: planinarski dom Promina te vrh na istoimenoj Planini, gdje su i spavali, kninsku tvrđavu te slap Krčić.
PROMINA
Promina je planina u Dalmaciji, sjeverno od Drniša, te južno od Knina u središtu Šibensko-kninske županije. Planina dominira cijelim krajolikom okolnog područja te se s nje pruža prekrasan pogled na Miljevački plato te na Krku i Čikolu. S njenog vrha može se vidjeti i Jadransko more od kojeg je udaljena 30 km.
Planinarska kuća Promina velika je zidana zgrada s dnevnim boravkom, kuhinjom i šest prostranih spavaonica. Sagradio ju je PD Promina iz Drniša. U Domovinskom ratu je opustošena, ali je poslije rata temeljito obnovljena. Kuća se nalazi na vrlo slikovitom mjestu, na rubu livade i šume, a pokraj nje je maleni botanički vrt. Dom ima centralno grijanje, toplu vodu, više soba za spavanje, komin ispred doma, te kamin u dnevnom boravku doma. Ako planirate noćiti, potrebna je najava.
Do doma se može doći vozilom. Prilaz je iz Drniša 1,5 km prema Oklaju pa d. asf. cestom 4 km u selo Lišnjak. Iz Drniša 1,5 km prema Oklaju pa dalje asf. cestom 4 km u selo Lišnjak. Od Lišnjaka se nastavlja makadam prema kući i vrhu (krakovi se račvaju 200 m prije kuće).
Čavnovka (1147 mnm) - je najviši vrh Promine, a ime duguje prastaroj Čavinoj kapelici koja je u davnini stajala na vrhu. U ograđenom prostoru na vrhu nalaze se ruševne zgrade i drugi ostaci nekadašnjeg vojnog kompleksa, a danas su u funkciji dva telekomunikacijska odašiljača. Kretanje uz vanjsku stranu ograde zabranjeno je zbog opasnosti od zaostalih mina. Smještena je sjeverno od Drniša, a nalazi se gotovo u središtu Šibensko-Kninske županije.
KNINSKA TVRĐAVA
Šetnja tvrđavom nije obična šetnja. To je hod kroz vrijeme u društvu starih zidina i bastiona, hod koji pobuđuje maštu i stvara iskustvo koje se ne zaboravlja.
Tvrđava se nalazi na 345 metara nadmorske visine i na visini od 100 metara iznad grada Knina, duga je 470 metara, a na najvišem dijelu široka 110 metara. Obrambeni zidovi, koji je opasuju sa svih strana u dužini od gotovo 2 kilometra, mjestimično su visoki i do 20 metara. Kninska tvrđava spada među najveće Hrvatske fortifikacijske spomenike i druga je po veličini vojna fortifikacija u Europi, izuzetno razvedena i sačuvana u svim svojim dijelovima. Ona je živući spomenik kulture, s muzejom, izložbenim prostorima i restoranom te, svakako predstavlja glavni brend kulturnoga turizma s ovu stranu Krke. Kninsku tvrđavu Hrvati su započeli graditi u IX. stoljeću. Tokom stoljeća, osvajali su je, rušili i gradili Mađari, Turci, Mlečani, Francuzi i Austrijanci, ali i hrvatski srednjovjekovni velikaši.
Kninska tvrđava se može podijeliti na pet dijelova. Najstariji dio kninske tvrđave ili najstariji grad jest gornji grad, odnosno Kaštel Knin. Nastao je u 9. stoljeću kad je formiran hrvatski srednjovjekovni kastrum. Tu je bilo sjedište starohrvatske države i kraljeva. Tu se nalaze i ostaci utvrđenja izgrađenog za vrijeme narodne dinastije hrvatskih vladara čime se, za sada, može podičiti samo Knin. Mostovima se iz Kaštel Knina dolazi u Kaštel Lab na kojem se nalazi metalni stup sa hrvatskom zastavom te spomenik prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu.
Iz Laba se posjetitelji spuštaju u Garišta, Belveder i Donji grad, a i sami ulaz u tvrđavu je preko pokretnog drvenog mosta. I sada je sav taj pregled različitih kultura i stilova gradnje posjetitelju na dlanu.
A kada završi šetnja kroz vrijeme, na tvrđavi vas čekaju muzeji i galerije, spomen sobe čuvenih Kninjana, spomenik prvom hrvatskom predsjedniku i večera na krovu grada, točno stotinu metara iznad Knina s pogledom na kninsko polje okruženo moćnim planinama.
SLAP KRČIĆ
Ono što izvor rijeke Krke čini zanimljivim i jedinstvenim jest slap Krčić, Topoljski buk ili Veliki slap, koji se, rušeći se s 22 m visine, ulijeva u vrelo Krke. Topoljskim bukom završava i tok rječice Krčić a sam slap ušće je kojim se ona ulijeva gotovo u izvor rijeke Krke u njegovu podnožju. Glavno, nepresušno vrelo Krke vidljivo je samo ljeti kada korito Krčića presuši a Topoljski buk ostane bez vode. Dođemo li tu zimi, vrelo je Krke pokriveno obiljem slapovite vode Krčića – pa mu nema ni traga.
Krčić je u morfogenetskom pogledu izvorište rijeke Krke a danas i njezin prvi pritok. Izvire u podnožju Dinare, zapadno od sela Kijeva, na nadmorskoj visini od 375 m. Dug je 10,5 km. Za obilnih kiša ili otapanja snijega na planinama u zaleđu Krčić je neobuzdana bujična rijeka, dok ljeti potpuno presuši. Kada ljeti ne bi presušivao, Krčić kao pojam tada ne bi ni postojao a vrelo Krke bilo bi tamo gdje je danas izvor Krčića, podno Dinare, za koju i predaja kaže da je mjesto gdje se Krka rađa. Ipak, ljudi su prepoznali sezonski vodostaj Krčića i nazvali ga njegovim današnjim imenom. U nedavnoj geološkoj prošlosti, zbog hladnije klime i više padalina, nije presušivao pa su Krka i Krčić činili jedan tok. O tome svjedoče ostaci obilnih sedrenih naslaga u dolini Krčića visoko iznad današnjeg toka.
Pogledajte fotogaleriju:
