Na današnji dan 1928. godine došlo je do atentata tijekom Narodne skupštine Kraljevine SHS u Beogradu.
Dana 20. lipnja 1928. godine, u prepunoj Narodnoj skupštini Kraljevine SHS u Beogradu, dogodio se jedan od najtragičnijih trenutaka u hrvatskoj povijesti.
Srpski radikalni zastupnik Puniša Račić započeo je govorom u kojem je prijetio, izjavivši: "Otvoreno kažem da ću upotrijebiti i drugo oružje, koje treba da zaštiti interese srpstva."
U rasplamsaloj atmosferi beogradske skupštine, hrvatski zastupnik dr. Ivan Pernar obratio se srpskim radikalima riječima koje su odzvonile kao optužba: "Opljačkali ste begove!" Te su riječi razbjesnile Punišu Račića, koji je zatražio od predsjedavajućeg Ninka Perića da kazni Pernara. Kad nije dobio odgovor koji je htio, uputio je prijetnju koja će se pokazati zlokobnom: "Kazni ili ću ja njega da kaznim."
Predsjedavajući je tada odlučio prekinuti sjednicu, no za mnoge je već bilo prekasno. Kad se u sali digla galama, Račić je iz džepa izvadio revolver i počeo pucati.
Prvo je pogodio dr. Ivana Pernara s dva metka, zatim je metak zaobišao Radićevog srpskog saveznika u skupštini Svetozara Pribićevića, ali ubio Đuru Basaričeka, pogodivši ga u slabine. Naredni hitac pogodio je samog Stjepana Radića, koji je tada sjedio u prvoj klupi. Slijedio je pucanj u Ivana Granđu, koji je ranjen u ruku. Na koncu, Pavle Radić skočio je da ga zaštiti, a Račić mu je hladnokrvno dobacio: "Ha! Baš tebe trebam!" i usmrtio ga metkom u prsa. Obračun se dogodio u manje od minute.
Na licu mjesta su poginuli Đuro Basariček i Pavle Radić; Stjepan Radić teško je ranjen i preminuo je mjesec dana kasnije od posljedica atentata, a Ivan Pernar i Ivan Granđa preživjeli su, no ranjeni.
Posljedice i nasljedstvo
Stjepan Radić je prebačen u Zagreb na liječenje, ali 8. kolovoza umire od zadobivenih ozljeda. Pokopan je 12. kolovoza, a spominje se da mu je na sprovod došlo oko 200 000 ljudi koji su mu odali počast. U Zagrebu su izbili nemiri zbog bijesa i žalosti.
Atentat je potresao Kraljevinu SHS i potaknuo sveopći politički kaos. Uslijedili su višednevni prosvjedi diljem Hrvatske; samo u Zagrebu procjenjuje se da ih je sudjelovalo gotovo 100 000, a žandarmerija je tom prilikom ubila trojicu prosvjednika, ranivši šezdesetak i uhićujući 120 ljudi. Politička kriza dovela je do ostavke vlade pod vodstvom Velje Vukićevića 4. srpnja 1928. godine, a krajem godine 6. siječnja 1929. kralj Aleksandar I. ukida ustav i uspostavlja diktaturu.
Atentat na Radiće i Basaričeka obilježio je prijelom u odnosima između Hrvata i Srba u tadašnjoj državi. Usporio je parlamentarnu demokraciju, otvorio put autoritarnoj vladavini i učvrstio Stjepana Radića kao simbol borbe za hrvatsku ravnopravnost i nacionalno dostojanstvo. Đuro Basariček i posebno Pavle Radić ostali su u sjećanju narodnih okupljanja i obilježja na Mirogoju, gdje počivaju, zajedno sa Stjepanom. Svjedočanstvo sprovoda i masovne komemoracije svjedoči o utjecaju i proročanskoj svijesti pučkog tribuna o vlastitom kraju.
O Stjepanu i Pavlu Radiću
Stjepan Radić, rođen 11. lipnja 1871. u istome selu kao i brat, bio je političar i pisac čiji je život bio obilježen borbom za pravo hrvatskog naroda na samoodređenje. Nakon što je maturirao kao privatist u Karlovcu, 1891. upisuje Pravni fakultet u Zagrebu, no već 1893. biva isključen i zatvoren zbog kritike bana Khuen-Héderváryja. Zbog političkog djelovanja bio je više puta zatvaran, a nakon studija u Pragu i Pešti – iz kojih je također bio isključen – zabranjeno mu je daljnje školovanje u Austro-Ugarskoj.
Zalažući se za samostalnu, neutralnu hrvatsku seljačku republiku, vodio je brojne političke inicijative, a između dvaju svjetskih ratova bio je na čelu Hrvatske republikanske seljačke stranke, kasnije preimenovane u Hrvatsku seljačku stranku (HSS). Godine 1925., nakon što je HSS priznao dinastiju Karađorđević i Vidovdanski ustav, pušten je iz zatvora te je sudjelovao u radu Pašić-Radićeve vlade kao ministar prosvjete.
U veljači 1927. HSS se okreće opoziciji i suradnji sa Samostalnom demokratskom strankom Svetozara Pribićevića, s kojom osniva Seljačko-demokratsku koaliciju (SDK) usmjerenu protiv beogradskog režima.
Pavle Radić bio je hrvatski političar, nećak Stjepana Radića i član Hrvatske seljačke stranke. Rođen je 1880. u Desnom Trebarjevu, istom selu iz kojeg potječe i njegov slavni stric. Bio je narodni zastupnik u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS, poznat po svojoj odanosti stranačkom programu i borbi za prava hrvatskog naroda.
Braća koja su oblikovala hrvatsku povijest: Na današnji dan rođeni su Antun i Stjepan Radić
