Na današnji dan prije 17 godina preminuo je legendarni Dino Dvornik
Danas se navršava 17 godina otkako nas je napustio Dino Dvornik. A kakva je to faca bila – velika, autentična, ispred svog vremena. Još dok je s Kineskim zidom tek počinjao, bilo je jasno da je riječ o nečemu drukčijem, posebnom. Bio je tu i njegov brat Dean, a kako su trenirali bejzbol u klubu "Nada", znali su se fotografirati u sportskoj opremi. Sve to, u kombinaciji s funky glazbom i specifičnim stilom, djelovalo je toliko zapadnjački – u to doba prava rijetkost u Splitu. Bio je to prozor u svijet.
A sviralo se tada po Splitu na sve strane – po svakom kantunu. Ritam se širio iz podruma, skloništa, iz TOK-a, STOP-a, sa Zvončaca. Tako se rađala "splitska scena", rasla su "splitska dica", glazbeni pokret koji je promijenio lice grada. A Dino? Dino je bio prvi među njima. Daleko prvi.
Iako sin velike glumačke legende Borisa Dvornika, Dino je bio jednostavan, svoj, splitski do srži. Kad bi ga susreo u "Shakespeareu", tada kultnom splitskom klubu, znao si – to je jedan od nas.
Po povratku iz Londona, koji je tada mamio mlade Splićane, posebno umjetnike željne nečeg novog, snimio je svoj prvi samostalni album – "Dino Dvornik" (1988.). Mnogi će reći, možda i njegov najbolji. To je bila prva faza budućeg "kralja ritma".
Nastupio je i na tadašnjem "Zagreb festu", a iz tog razdoblja pamtimo: "Ti si mi u mislima", "Lady", i predivan sentiš "Ljubav se zove imenom tvojim".
Kasnije je preselio u Zagreb, pamtimo uspješnice: "Jače manijače", "Čuvar plaže u zimskom periodu", "Afrika"...
A sve je to zaokružio festivalskom pjesmom "Ništa kontra Splita", kao zahvalom svom gradu.
Dino nije bio samo glazbenik. Nastupao je i u kazalištu, filmovima, serijama... Možda je i rasipao talent, ali mogao je – jer ga je imao na pretek.
Danas, na ulazu u Split, stoji mural Dina i Borisa Dvornika. Onima koji dolaze govori gdje su stigli, a Splićanima potvrđuje tko su i čiji su.
Hvala ti, legendo, za jednu mladost.
Fališ. Puno fališ.
