Prilikom 70 godina postojanja hokejskog saveza u Vojvodini, organizirao se turnir za djecu i odrasle gdje je došlo preko 200 hokejaša iz nekoliko zemalja. Među njima naravno i naši seniori iz Spartanca.

Poveli smo supruge, djecu i krenuli na novu obiteljsko – klupsku avanturu. Prvo smo našli neke apartmane u Zagrebu za prenoćiti jer je put poprilično dugačak od Splita do Subotice. Tu nas je dočekala vlasnica apartmana koje je bila toliko ljubazna da je nervirala. Kad netko stalno koristi umanjenice i to po tri zaredom odmah mi je sumnjiv. Pratim dosta i emociju koja se krije iza riječi i dijela, ona uvijek razotkriju sve. I tako kaže ona nama da možemo sutra do 11 sati slobodno, ako treba i produžiti da bi nas ujutro pokušala u 9 sati izbaciti jer joj stižu novi gosti.

Mi smo planirali prvo na kavu i doručak pa se onda vratiti spakirat kao po dogovoru. Morali smo malo promijenit plan. Apartman je bio predivan, ali sve joj je to palo u vodu kad nas je tako išla požuriti. Nakon noćenja zaputili smo se u Suboticu. Tamo smo ostali bez interneta i signala te smo tražili kafić s internetom da se možemo spojiti na navigaciju. Kad smo ušli u apartman u Subotici pomalo smo se razočarali jer nije bilo klime ni komarice.

Vlasnica govori da nema klime jer je planiraju inastalirati, a da komarica nema jer sadi tamjan okolo. Samo je ova gospođa bila pristupačnija pa su mi nedostaci odmah manje smetali. Ipak nam je bilo ugodno, nije bilo vruća, a ni komarci nas nisu smetali. Nije tu bilo kreveta nego neki kauči i sofe stare koliko i hokej u tom krajevima, al meni je je bilo izuzetno udobno. podsjećalo me na kuću moje babe i dide i sve je imalo određen šarm.

Ujutro smo išli obići Suboticu koja nam je bila po danu pravi doživljaj jer ima sve sto treba i više od toga. Pravi mali slatku kontinentalni gradić s osobnošću. Dok je po mraku izgledala loše jer ima dosta lošu rasvjetu pa je cijeli grad mračan, po danu nam je bila sasvim ugodan boravak.

Stigli su nam i suigrači iz Spartanca Luetić, Bašković i Kljakovići te smo jedva čekali susresti se s njima u gradu. Kapetan Miloš je putovao s nama. U 17:30 imali smo utakmicu protiv H.C Old boys. Nekako smo htjeli graditi odnose i sa Srbima i Slovencima jer smo planirali napraviti i turnir u Splitu pa smo htjeli dodatno vidjeti kako to sve skupa izgleda. Zato smo se odazvali pozivu.

Proširili smo horizonte i broj posjećenih država na spisku. I srce, jer zajedno sa svom opremom, njega uvijek nosimo sa sobom.