Svetac je pučinski otok u Jadranskom moru, zapadno od Visa. Drugo ime otoka je Sveti Andrija, a poznatiji je još i kao otok Zankijevih, talijanske obitelji koja se na otok Svetac doselila polovicom 18. stoljeća. Danas je on nenaseljen. Posjetila ga je i ekipa HTV-a i otkrila sve tajne ovog surovog otoka koji je donedavna je bio zadnji naseljeni otok u hrvatskom dijelu Jadrana.
Komiža, drugo najveće mjesto na otoku Visu, polazišna je luka iz koje autor serijala "Plovopis" Dubravko Merlić i ekipa isplovljavaju, a drveni jedrenjak "Odysseus" u vlasništvu Darka njihov je privremeni dom.
Otok Zankijevih
U prvoj epizodi plove do otoka Sveca, koji je poznatiji kao otok Zankijevih, talijanske obitelji koja se na otok Svetac doselila polovicom 18. stoljeća.
Na tom putu vodič i domaćin HTV-ovoj ekipi bio je Darko Zanki, pripadnik spomenute obitelji koja je na danas nenastanjenom otoku Svecu živjela više od dva stoljeća.
Tijekom oplovljavanja Sveca, dolaze do mjesta gdje se dogodila strašna pomorska tragedija - Kuzmina špilja.
Pomorska tragedija
Darko otkriva da je špilja dobila naziv u spomen na Kuzmu iz Hvara.
- On je jednom prilikom došao s posadom i sakrio se od ljetne žege u špilju u hlad. Nailaze moji Zankiji, i rekli su mu da pođe s njima jer stiže nevrijeme. Nije se odazvao. Stiglo je nevrijeme, a nakon toga Kuzmu više nisu pronašli, kao ni njegovu posadu ni brod, prepričava Darko.
Na Svecu je daleko najopasnije orkansko jugo, koje je u 19. stoljeću dva puta donijelo obiteljske tragedije stanovnicima Sveca. Posebno je bio tragičan događaj 7. svibnja 1802. godine kad je u blizini Brusnika poginulo svih četvero članova obitelji Felanda, koji su do tada sa Zankijima živjeli na Svecu koji od tada ostaje na korištenje samo Zankijima.
A ni Zankiji nisu prošli bez velike obiteljske tragedije; 2. prosinca godine 1869. pri iskrcavanju smrtno je stradalo čak šestero Zankija.
Obitelj Zanki unatoč svim preprekama i nevoljama, nije odustala od nepristupačnog i surovog Sveca.
Poput prošlostoljetnih Zankija, i naša ekipa se, samo bez magaraca, popela do kuće u kojoj je Darko proveo djetinjstvo.
Špilja Jokotovih je, kaže, vrlo važna za njegovu obitelj je označuje njihov "prapočetak", gdje se nastanio par Zanki.
Prva supruga Vincencija Zankija, Katarina, ubrzo po dolasku na Svetac umire, te se on 26. siječnja 1767. godine ženi Margaritom Tomičić, djevojkom iz Komiže. Ta činjenica zabilježena je u komiškim crkvenim knjigama, što je ujedno i prvi pisani trag o Zankijima na Visu i Svecu.
Smolarenje
Borovi na Svecu već dugo nisu ugroženi smolarenjem, no to ne znači da potomci Zankijevih ne znaju kako se radio posao koji je doveo njihove pretke na otok.
Prvi Zankiji su, dakle, došli na otok kao "pegajoli", smolari.
- Ta smola se koristila za mazanje brodova, otkriva Darko.
Stalne potrebe za smolom prestaju padom Venecije, 1797. godine. No, čini se da su Zankiji imali dodatne razloge za prestanak bavljenja smolarenjem. Prema nekim tvrdnjama, zavidni Višani navodno su im rezali stabla, jer su sami htjeli raditi taj posao na Svecu.
Prestankom smolarenja, Zankijevi nisu prestali koristiti borove. Počeli su raditi novi, jako naporan posao. Skupljali su drva za ogrjev, a vinogradarstvo u 19. stoljeću im je također postao sve važniji izvor prihoda.
Milovan Buchberger, autor knjige "Jabuka, Sveti Andrija i Brusnik - zapisi, ljudi i sjećanja", veliki je poznavatelj povijesti Sveca i obitelji Zanki.
Kaže kako su Zankiji bili vrlo vrijedni ljudi te kako ih je 1921. godine po popisu stanovništva bilo 34-ero, a već deset godina nakon toga bilo ih je 58.
Otkriva i kako nakon kapitulacije Italije 1943. godine na otok Vis dolazi partizanska vojska.
- Poljoprivrednici i ribari su najmanji dio mogli zadržati za prehranu svojih porodica, a sve su ostalo morali dati partizanskoj vojsci. Tako su Biševo, Vis i Svetac dali 2,5 milijuna litara vina, 1000 tona grožđa, 225 tona ribe, kaže Buchberger.
Iseljavanje
Najgora stvar se dogodila iza rata jer su svi Zankijevi očekivali da će se situacija smiriti, i da će opet jedan vid tržišnih odnosa proraditi. No, umjesto toga, svi poljoprivredni proizvodi, kao i riba, morali su se plasirati u zadrugu.
- A, zadruga je plaćala s velikim zakašnjenjem i plaćala je onoliko koliko je plaćala, ti se puno nisi mogao žaliti i počelo je iseljavanje jer je život na Svecu bio težak, pojašnjava Buchberger.
Tako je dolaskom Jugoslavije počelo nepovratno isušivanje Sveca. Mladi Zankiji poput Darka bili bi na otoku do osnovne škole, nakon čega bi otišli.
Oni koji su ostajali bili su sve stariji.
Svetac koji je u prvoj polovici 20. stoljeća imao najveći broj stanovnika ikad, krajem istog tog stoljeća ostaje i bez dvije zadnje stalne stanovnice.
