Iz Uskoplja na Vranicu, do planinarskog doma Radovina na 1485 metara, vodi 12 kilometara uređeni planinski makadam. Ovo planinarsko zdanje ima smještajni kapacitet za 50 ljudi za isto toliko kreveta, a potrebna je prethodna najava. Objekt ima kuhinju, dnevni boravak, dva WC-a, prostoriju za tuširanje, kupatilo, kamin, a okoliš samog objekta je neopisivo lijep. Gusta šuma u kanjonu između visokih litica sredinom kojeg žubori potočić - teško ćete na ovim prostorima pronaći ljepšu lokaciju! Više informacija o objektu kao i kontakt podatke za rezervacije možete pronaći na web stranici udruge planinara Raduša koja je vlasnik objekta.
Po prvi puta izgrađen je 1974., u potpunosti je devastiran za vrijeme rata, a ponovno je izgrađen 2012. Na domu smo prošlog vikenda porazgovarali sa svestranim Stipanom.
- Entuzijazmom planinara iz Udruge i mještana smo obnovili taj dom i danas on služi svim mještanima, planinarima koje uvijek rado dočekujemo. Dom nije profitabilan niti samoodrživ, ali dobri ljudi pomažu i tako ga održavamo.
Objekt nudi mogućnost spavanja, ima WC i tuš kabine...
- Trenutni kapacitet je 50 ležajeva, a imamo prostora za još 30 ležajeva. Ali, trenutno nismo u financijskoj mogućnosti to urediti. No, u konačnici bismo trebali imati 80 ležajeva. Također, uskoro ćemo proširiti sanitarne čvorove tako da će muški i ženski biti razdvojeni - dodaje.
Planinu Vranicu zovu tisuću vrela. Na ovom domu je izvorska voda. Omiljeno je izletište planinara iz Hrvatske, ali i šire okolice.
- Trenutno je tu ekipa iz Novog Sada. Ali, najviše je kod nas planinara iz Dalmacije. Valjda je do prirodnog položaja koji je Dalmatincima najbliži, a planina je sama po sebi atraktivna.
Dom je u kotlini uz potočić. Nalazi se na planinarskom putu koji vodi prema vrhovima i grebenu.
- Planina Vranica je u planinarskim krugovima kotira kao jedna od najljepših nedirnutih planina. To je njena prednost u odnosu na druge planine koje su urbanizirane primjerice staze su asfaltirane, izgrađeni su hoteli... Vranica je još uvijek netaknuta i ima jednu posebnu prednost. Svih devet vrhova, koje ste i vi prošli, možete proći u tenisicama, bez puno planinarske opreme. Planina je sama od sebe pitoma, a s druge strane netaknuta.
Važan događaj u godini
- Dani Vranice - Ljubo Barnjak događaj je kojeg koje tradicionalno organizira Udruga planinara 'Raduša'. Posvećen je našem pokojnom, ali vječnom predsjedniku, velikom entuzijastu koji je sve ovo pokrenuo i nas, tada mlade planinare, aktivirao i ostavio za sobom dobre temelje. Mi smo danas ponosni na njega i Dane Vranice smo nazvali njegovim danom.
On je začetnik Planinarskog saveza Herceg-Bosne. Mi smo jedna od rijetkih institucija koja je zadržala taj naziv legalno, odnosno registriran je u sudu.
Objekt, prema riječima domaćina, radi bez potpore zajednice odnosno vlasti.
- Opstruiraju nas na svakom koraku. Vidjeli ste makadam kojim ste prošli, mi ga održavamo redovito. U sprezi smo političkih igara, što nas najmanje zanima... Mi koji imamo postojeći od 1974. godine mi ne možemo dobiti zemljište 1/1, samim time se ne možemo aplicirati na ni jedan natječaj.
Ratni je vojni invalid. Usprkos invaliditetu, njegova volja i ljubav prema planinama je iznimno jaka. Uputio je poruku za sve one, koje su isto kao i on, osobe s invaliditetom, a trebaju motivaciju.
- Invalidnost nije prestanak života. Treba se razmišljati kao da se ništa nije dogodilo. Ja nisam invalid od rođenja, bio sam vrijedna osoba prije ranjavanja, pa zašto ne bih bio i dalje. Moja invalidnost nije razlog da ja sad legnem na kauč, već moram se brinut o sebi i pomoći si. Ovo planinarenje me upravo dovelo do toga da sam sposobniji od mnogih drugih zdravih ljudi. Često razgovaram s ljudima od kojih mnogi vrijeme provode u kafićima, a ja u planinama, kažem im da sam mnogo sretan jer sam ranjen u nogu. Onda oni blijedo gledaju u mene i pitaju kako. Meni to ništa ne predstavlja prepreku da provodom vrijeme u planinama, a vama koji ste ranjeni na drugačiji način i provodite vrijeme u birtijama, sami ste sebi neprijatelji. Živim sasvim normalan život, planinarenje me spašava jer nemam kada razmišljati o glupostima.
Nema ni jedna planina u našoj široj regiji, na koju se ja nisam popeo. Čak i zdravi ljudi mi priđu i kažu da ne mogu vjerovati da oni ne mogu, a ja mogu. Sve je u glavi i treba vjerovati, a najprije sjest i razmislit što želiš od života.
Ispričao nam je da se nekoliko njegovih kolega invalida, koji su do sada bili potpuno neaktivni, sada su se aktivirali i kažu mu 'joj Sipane, kako je ovo dobro'.
- Ne koristim ni jednu invalidsku povlasticu, čak ni parking. Više puta sam rekao da me sramota biti član neke od zajednica. Najlakše je uzet tisuću eura i kazati meni više ništa ne treba u životu.
Povezanost s Dalmacijom
- Zbog patrijartrizma sam napustio Austriju i došao tu. U ratu sam ranjen, a sav novac koji sam zaradio sam uložio u sportski centar kojeg sam napravio na jednom jezeru. Međutim, 2005. godine mi je to sve izgorjelo i tada sam se jednostavno razočarao. Našao sam tada mir u Dalmaciji, na otoku kako bi imao mir što dalje od svega. Aktivirao sam se poslovno, a bratu stručno pomažem u njegovoj firmi. Cijela familija mi se preselila dolje.
Mladi ljudi koji ga podupiru
- Velika je ekspanzija planinarstva, ne samo ovdje, već i svugdje u Europi. Malo se ulaže u mlade planinare po pitanju školovanja. Mislim da bi se Savez morao aktivirati. Također, i u školama da se barem jednom mjesečno uvede dodatni sat planinarenje. Koliko ja znam, to se već u Sarajevu napravilo, odnosno da je obvezno kroz školski program jedan dopunski sat planinarenja. Jer ako od sto ljudi, dvojica krenu planinariti, napravili ste posao. Jednako kao i u nogometu. Problem je što ravnatelje škola to ne zanima, njima je to opterećenje.
Poruka za Dalmatince koji nisu bili na Vranici
- Vranica je najveća vrijednost svega ovoga. Mi ćemo sve planinare rado dočekati. I najdraže nam je kad odu zadovoljno, ma koliko god mi bili umorni. Kad mi kažu 'svaka čast, doć ćemo ponovno', i dođu ponovno e to mi je najdraže.
