Tony Parkes, legendarni bivši igrač i trener Blackburn Roversa, preminuo je u srijedu u 76. godini nakon duge borbe s Alzheimerovom bolešću. Parkes, koji je u klubu proveo više od tri desetljeća, ostat će upamćen kao jedna od ključnih figura u povijesti kluba, uključujući i osvajanje naslova Premier lige 1995. godine, prenosi Index.
Posljednji pljesak na Ewood Parku
U veljači 2024. godine, dok se već borio s posljedicama bolesti, Parkes je pozvan da prije utakmice prošeće travnjakom Ewood Parka. Hodajući sa štapom uz pomoć kćeri Natalie Parkes-Thompson, prošao je kroz špalir igrača obiju momčadi i primio ovacije publike, što se pokazalo kao njegov posljednji oproštaj.
Bolest koja ga je na kraju svladala već je tada bila duboko uznapredovala. Imena, lica i sjećanja postajali su mu nedostižni. No tog sunčanog dana u Lancashireu Parkes se smiješio, mahao i dizao šaku u zrak, u još jednoj potvrdi neraskidive veze između njega i kluba.
"Sada me se ne sjeća uvijek, ali prepoznaje nogomet", rekla je tada njegova kći. "To je nešto što nikada nije zaboravio. Ne može pratiti razgovor, izgubi se i postane uplašen. Ali kad smo ponovno izašli na onaj teren, bio je poput rock zvijezde. Promijenio se. Osjetio je to u srcu. Znao je gdje je. Znao je da je važan i, vidjevši kako je oživio, pomislila sam da ću ga u jednom trenutku morati vući s terena."
Čovjek za sva vremena
Parkes će ostati jedinstveno povezan sa svojim nogometnim klubom, kojem je služio kao igrač, trener i čak šest puta kao privremeni menadžer. Dok je Blackburn prolazio kroz turbulentna razdoblja, Parkes je bio konstanta i poveznica s mirnijim vremenima. Kad god je klubu bio potreban oslonac, okrenuli bi se Tonyju.
Rođen u Sheffieldu, stigao je u Blackburn 1970. iz Buxtona za 5000 funti. Kao vezni igrač upisao je 409 nastupa i postigao 46 golova. Klub je napustio tek 2004. godine, a do tada je bio i dio stručnog stožera Kennyja Dalglisha kada je Blackburn, financiran novcem Jacka Walkera, 1995. osvojio Premier ligu.
Bivši napadač Blackburna i član te šampionske momčadi, Chris Sutton, opisao je Parkesa kao "srce kluba", dok je sam Dalglish prije dvije godine izjavio: "Doprinos koji je dao dok sam ja tamo proživljavao najbolje trenutke svog života bio je nemjerljiv. Ono što si učinio - sa svim znanjem i uvidom koje si nam pružio - bilo je toliko važno. Klub nikada ne bi bio tako uspješan bez tebe. Jedan si od najboljih."
Pouzdani privremeni vođa
Iako nikada nije dobio priliku kao stalni menadžer na Ewood Parku, neki od njegovih doprinosa kao privremenog rješenja bili su ključni. Možda najvažniji takav angažman bio je u sezoni 1996./97., kada je nakon odlaska Raya Harforda u listopadu preuzeo momčad i odveo je daleko od zone ispadanja.
Godine 1999. bio je kandidat za stalno mjesto, no posao je na kraju pripao Graemeu Sounessu. Kada je Souness dobio otkaz početkom 2004., Parkes je ponovno uskočio. Mnogi njegovi mandati bili su dugotrajni; 1996. je vodio klub od listopada do lipnja, a 1999. nakon smjene Briana Kidda od početka listopada do sredine ožujka. Ukupno je vodio 74 utakmice i ostvario 29 pobjeda.
Parkes je, sjedeći uplakan uz svoju kćer, javnosti otkrio dijagnozu Alzheimerove bolesti još 2020. godine. U četvrtak je Kenny Dalglish na svom Instagram profilu objavio crno-bijelu fotografiju svog bivšeg pomoćnika kako stoji na terenu Blackburna, s osmijehom na licu i klupskim šalom podignutim iznad glave.
Na svojoj oproštajnoj utakmici 2005. godine, Parkes si je dopustio priznati da uživa u prigodi koja je bila posvećena "samo meni - a ne momčadi". Cijeli svoj sportski život posvetio je svom nogometnom klubu, stoga je val tuge i emocija nakon vijesti o njegovoj smrti bio jednako predvidljiv koliko i iskren.
