U Münchenu je u 78. godini, nakon duge i teške bolesti, preminuo istaknuti glazbenik Kire Mitrev. Vijest o njegovoj smrti, označila je odlazak svestranog umjetnika čija je karijera obuhvaćala sve od jazza i funka do suradnji s najvećim svjetskim zvijezdama. Ipak, za generacije slušatelja na ovim prostorima, Mitrev će ostati upamćen kao glazbeni genij koji stoji iza jedne od najlegendarnijih pjesama domaće scene – "Frke". Njegov životni put vodio ga je od rodne Bitole, preko Beograda i prestižnog američkog Berkleeja, sve do njemačke glazbene scene, no upravo je ta jedna pjesma, stvorena u suradnji sa Zdenkom Kovačiček i Slavicom Maras, postala njegov nenamjerni, ali najglasniji spomenik, dokazujući kako prava umjetnost uvijek pronađe put do publike, čak i ako na to mora čekati desetljećima.
Priča o "Frci" počinje davne 1981. godine, kada se pjevačica Zdenka Kovačiček s njom prijavila na Zagrebački festival. Glazbu je skladao upravo Mitrev, tadašnji vođa cijenjenog sastava KIM, dok je tekst preuzet iz zbirke poezije "Konstatacija jedne mačke" autorice Slavice Maras. No, odmah su nastali problemi. Izrazito provokativan i lascivan stih "otkrila sam ljubav i guzicu" bio je prevelik zalogaj za tadašnje moralne čistunce. Cenzori su inzistirali na promjeni pa je sporni dio tijela zamijenjen bezazlenom "bluzicom". Unatoč kompromisu, pjesma je doživjela potpuni fijasko. Ne samo da nije postala hit, već je potonula u zaborav zajedno s istoimenim albumom, do te mjere da je čak i dvostruka kompilacija najboljih radova Zdenke Kovačiček iz 2009. u potpunosti ignorirala i pjesmu i cijeli album iz tog razdoblja. "Frka" je postala neželjeno dijete domaće diskografije, avangardni krik koji nitko nije bio spreman čuti. A onda se, 36 godina kasnije, dogodila kozmička pravda. Godina 2017. donijela je spektakularan povratak otpisanog hita. Misteriozni maskirani elektro-pop duo Nipplepeople objavio je svoju obradu "Frke", dajući joj moderan aranžman koji je pjesmu katapultirao na vrhove radijskih ljestvica i u srca nove generacije. Njihova verzija u samo nekoliko mjeseci prikupila je milijunske preglede na YouTubeu, a članovi dua kasnije su otkrili da su pjesmu sudbinski čuli u jednom malom beogradskom klubu i odmah se zaljubili, piše Večernji list.
Iza tog kultnog hita stajao je glazbenik impozantne biografije. Rođen 1948. u Bitoli u obitelji glazbenika amatera, Kire Mitrev diplomirao je trombon na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Bio je član i solist Big benda Radio-televizije Beograd, no njegova ambicija vodila ga je dalje. Upisao je prestižni Berklee College of Music u Bostonu, gdje je specijalizirao aranžiranje i trombon te dobio stipendiju legendarnog Quincyja Jonesa, što je samo po sebi bilo ogromno priznanje njegovom talentu. Po povratku u Beograd osniva grupu KIM, s kojom je stvorio jedinstveni fuzijski zvuk, spajajući jazz i funk po uzoru na svjetske velikane poput grupe Earth, Wind & Fire. Tri autorska LP izdanja PGP RTS-a – Ne zaista žurim (1980), Za Kim zvona zvone (1981) i Plaćena da voli (1984), svjedoče o njegovu avangardnom pristupu.
Kroz grupu KIM prošao je velik broj glazbenika i pjevača koji su kasnije ostvarili značajne pomake u svojim karijerama. Uspjeh je zaokružen ambicioznim TV showom snimljenim za JRT, posvećenim grupi KIM, koji je zabilježio zapažen uspjeh i na festivalu televizijskih ostvarenja u Montreuxu. Svoju karijeru kasnije je nastavio u Münchenu, gdje je postao član međunarodnog big benda i surađivao s glazbenim divovima kao što su Donna Summer i Shirley Bassey, potvrđujući svoj status svjetski priznatog glazbenika. Paralelno s izvođačkom karijerom, bavio se i pedagogijom, radeći kao gostujući docent na katedri za trombon na Jazz & Rock Schule u Freiburgu. Iako je veći dio života proveo u inozemstvu, njegova veza s regijom ostala je čvrsta. Kao konačno priznanje njegovom doprinosu glazbenoj sceni, u siječnju 2025. godine Republika Srbija dodijelila mu je nacionalnu mirovinu.
Sudbina Kire Mitreva neodvojivo je vezana uz nevjerojatnu priču o "Frci". Pjesma koja je u osamdesetima bila previše smjela, a u devedesetima potpuno zaboravljena, danas živi kao simbol umjetničke hrabrosti i dokaz da kvaliteta ne poznaje rok trajanja. Dok su stihovi Slavice Maras i vokal Zdenke Kovačiček zaštitni znakovi pjesme, upravo je Mitrevljeva zarazna i kompleksna glazbena podloga, taj savršeni spoj funka i jazza, ono što ju je učinilo besmrtnom.
