Elena Čuljat svoju dugogodišnju i plodnu novinarsku karijeru započela je i gradila u Večernjem listu, gdje je pisala u rubrikama kulture, gospodarstva i crne kronike. Potom je pisala za RIportal, dok se još zvao RiječanIn. Po preporuci kolegice Ljiljane Ivetac došla je na razgovor i nedugo potom postala novinarka na portalu teklic.hr.
"Velik ponos i radost što novinarka njezina značaja sjeda za stol naše redakcije trajali su od prvog dana kada je došla na posao do danas. Od danas nažalost Elene nema među nama. Izgubila je dugogodišnju bitku s okrutnom bolešću i zaplovila nekim mirnijim i nadam se ljepšim prostranstvima. Osjećaj ponosa što je Elica bila naša draga kolegica ostaje trajno u nama, kao i svi oni lijepi zajednički trenuci koja ostaju vječno u sjećanju.
Elenu je bilo lako voljeti.
Dobra duša, emotivna, ponekad šutljiva, ponekad glasna, kao žena lijepa i profinjena, široke sfere interesa, inteligentno i brzo uočavala je što je bitno te s novinarskom strašću povezivala činjenice i pisala svoje tekstove. Svima koji su je voljeli i poznavali Elena će jako nedostajati – svojoj sestri Sintiji koja je oduvijek, pa i u ovoj teškoj situaciji, bila njezina najveća podrška, prijateljica i saveznica, obitelji, svojoj ljubimici Vivi, prijateljima, susjedima. Nedostajat će i nama ovdje, kolegama, Tekliću i meni, koja sam do zadnjeg trena vjerovala da će ona pobijediti opaku bolest i da ćemo mi nakon svega u nekom ugodnom lokalu ponovno piti neki fini čaj. Putuj mirno, moja draga Elena, ostaješ svoja i divna u našim sjećanjima", piše u oproštaju od kolegice na portalu teklic.hr.
