Meštrovićev je Kaštilac u sklopu Splitskog ljeta bio sjajna kulisa za jučerašnju komediju „Voliš li me“ Zagrebačkog glumačkog ateljea i Teatra Exit. Redatelj Janez Vajevec i dramaturg Andrej Vajevec osmislili su predstavu koja je toliko životna da izgleda kao da ste nepozvani uletjeli u stan para s bračnim razmiricama. Upoznajete ih iscrpljene i bezvoljne, skoro pomirene s idejom da se ljubav potrošila. Međutim, „rovanje“ po njihovoj prošlosti, braku, roditeljstvu i shvaćanju ljubavi dovodi nas do toga da navijamo za sretan ili barem duhovit rasplet priče dvaju tako svakodnevnih, a tako simpatičnih likova koje izvrsno tumače Vesna Tominac Matačić i Žiga Čamernik.
Na jednostavnoj pozornici koja otkriva samo stol i dvije stolice, bez ikakvih dodatnih rekvizita i u oslanjanju na bespredmetnu radnju i gole emocije ženski lik, nazovimo ga Ona, priprema kruh, nikako ručak za otuđenog supruga. Brak odavno ne sliči na brak, njihova se mišljenja razilaze, imaju oprečne stavove o odgoju. On je šarmantni Slovenac, ona organizirana Hrvatica. Desetljeća njihove ljubavi prošla su sve poznate faze: od izljeva nježnosti na koje publika kroz hihot koluta očima i fingira mučninu („Najeseksi je kod tebe tvoj slovenski, nemoj nikad naučiti hrvatski!“), do svađa oko ulaganja u brak („Nisi se potrudio ni jezik naučiti!“), bačene kutije alata ili umjetničke slike. Gdje nestaje ljubav, počinju razgovori o materijalnom. On tvrdi da ga je prodana Generalićeva slika spasila od kredita i da je ionako bila „njegova u psihološkom smislu“. Ona mu zamjera mjesta i načine provođenja vremena sa sinom, razmišljajući o pivnici kao mjestu razvrata, dok joj nekadašnji partner dobacuje da je pivo dobro za kosti te zamjera sinov odgoj „među ženama“ zbog kojega „nosi roza ruksak i ceri se nekako po ženski“.
U razgovorima koji itekako nadilaze političku korektnost jedno drugome spočitavaju slovenski naglasak, poznanike čija prezimena zvuče srpski, „potencijalni pederluk“ i disfunkcionalnu obitelj. Sin će, tipično dječje naivno, pokušati spasiti brak svojih roditelja sitnim spačkama, da bi na kraju i sam zaglibio u problemima. Tek se u plačnu zagrljaju pred razgovor s policijom vidi da je dobrobit djeteta uvijek bila na prvome mjestu, ali teško se probijala kroz razgovore o alimentaciji, jogi, pivu i Međugorju koje je „gore nego Las Vegas“.
Vesna Tominac Matačić izuzetno je privlačna u svojoj ulozi, sjajno balansira između žene na rubu sloma i odlučne borkinje za bolji život i novu perspektivu, a Žiga Čamernik beskrajno je šarmantan u nefiltriranju sadržaja koji izlazi iz partnerovih usta. Publika se tijekom milijun neugodnih razmirica ne može ne smijati. Skupi je Generalić sa zida završio na Hreliću, brak je od slovenskog „usralo me“ (posrećilo mi se) zbilja završio u hrvatskoj semantici glagola, sin je završio u sobi s vrećom bombona koje ne bi trebalo konzumirati. Međutim, postoji dobra volja da se ono „volim te“ koje je toliko teško izgovoriti ipak manifestira. Tako će ona za rođendan dobiti sliku „naivca od primitivca“, sin će u očevoj domovini pronaći ljubav, a njih će dvoje pokušati nastaviti dalje sa svojim životima. Koliko je moguće odvojiti se od ljubavi koju ste do kraja preispitivali, proklinjali, ali i zazivali – pitanje je koje ostavljamo svim budućim gledateljima. Rasplet je, naime, posebno zanimljiv. I s pravom ovaj komad koji je mogao biti (i donekle jest) ozbiljna psihološka drama i studija bračnih odnosa pretvara u mjesto smijeha i življenja života punim plućima. A život će se pobrinuti da donese one prave ljude i rasplete.
