Jako grmljavinsko nevrijeme koje se formiralo u superćelijski oblak formiralo se nad morem sjevernog Jadrana i oko 15:30 zahvaća zapadnu obalu Istre.
Istarski lovci na oluje snimili su spektakularne snimke njegovog dolaska koje, nažalost, podsjećaju na dolazak oluje nad Zagreb prije nekoliko dana.
U vrijeme pisanja teksta najjače nevrijeme pogodilo je područje od Umaga do Novigrada.
Ovakvi sustavi mogu producirati pijavice i tuču.
Pogledajte video:
https://www.facebook.com/petar.radovan/videos/272738298687450
Što su superćelijski oblaci i kako nastaju?
Često čujete za termin superćelija (eng. supercell), ali ne znate što to znači?
Ovi oblaci izgledom podsjećaju na invaziju vanzemaljaca i pravi su primjer kako sile prirode mogu proizvesti spektakularne prizore, vrlo atraktivne za fotografiranje.
Superćelijski oblaci omiljena su meta lovaca na oluje i ljubitelja ekstremnih vremenskih pojava, no zbog posljedica koje znaju ostaviti nisu nimalo omiljeni na područjima gdje prouzroče štetu.
Danas, kada se broj foto aparata i pametnih mobitela drastično povećava, ovi prizori sve češće preplavljuju Internet i donose “divlju” prirodu u naše domove.
Nick Wiltgen, meteorolog meteorološkog portala Weather.com, objasnio je:
– Superćelijsku grmljavinsku oluju obilježava postojane i snažne rotirajuće uzlazne struje. Ove oluje nastaju u nestabilnoj zračnoj masi, a nužan uvjet njihova nastanka je smicanje vjetra po visini. Obično pri tlu pušu južni ili jugoistočni vjetrovi, a u višim slojevima zapadni ili jugozapadni. Ovakva kombinacija vjetrova po slojevima izaziva horizontalno rotirajuće kretanje zraka u donjim slojevima troposfere. Isto to brzo uzdižuće kretanje zraka koje tvori oluju, horizontalnu rotaciju zraka pretvara u vertikalnu, a ta je rotacija često spektakularno vidljiva u strukturi ovog zastrašujućeg oblaka.
Struktura superćelijske oluje omogućuje da kiša ili tuča padaju prilično daleko od izvora toplog i nestabilnog zraka koji hrani čitav sustav. Ove se oluje ne guše u svom vlastitom hladnom zraku već u nekim slučajevima mogu se gotovo netaknute održavati satima, prekrivajući desetke, nekada i stotine kilometara površine ispod sebe. Superćelijske oluje često uzrokuju velika zrna tuče, snažan vjetar i tornada.
