Jutros je u mnogim dijelovima Dalmacije zabilježen mraz, a osim u Dalmatinskoj zagori bilo ga je mjestimice uz obalu i na otocima
Najnižih -15.4°C izmjereno je na Sinjalu na Dinaru, a -12,8°C na Veliko Duvjakuši. Dolića Draga kod Imotskog izmjerila je -12, Donja Tijarica i Šabića staje na Biokovu -10, Svib, Nisko, Hrvace, Studenci -9, Knin, Sinj, Bitelić i Han -8 itd.
Potomje na Pelješcu, jedna od najhladnijih lokacija na našem poluotoku, jutros je mjerilo -2 stupnja.
Kako to obično biva za hladnih zimskih dana, veliki ledeni mosuri su se razvili u tunelu Dingač. Svojevrsno je ti upozorenje vozačima i ostalima da koriste tunel uz veliku dozu opreza jer se ledene sige znaju odlomiti. To će osobito čest slučaj biti sljedećih dana kada temperature porastu, a led se počne topiti.
Tunel koji je preporodio pelješki kraj
Tunel Dingač jedan je od onih infrastrukturnih zahvata na Pelješcu koji su tiho, ali temeljito promijenili život čitavog kraja. Izgrađen je sredinom 1970-ih godina kako bi spojio selo Potomje s južnom stranom Pelješca i čuvenim vinogorjem Dingač, koje se strmo spušta prema moru. Dug je oko 400 metara, probijen kroz čvrstu vapnenačku stijenu, i doslovno presijeca brdo koje je stoljećima predstavljalo prirodnu prepreku između ljudi i njihovih vinograda.
Kako je bilo prije tunela
Prije probijanja tunela, jedini put do vinograda i mora vodio je preko vrha brda, strmim kozjim stazama. Vinogradari su s magarcima satima prenosili grožđe, vino i opremu. U lošim vremenskim uvjetima ili zimi taj je put znao biti gotovo neprohodan. Tunel je to promijenio preko noći: ono što je nekad trajalo sat vremena, sada se moglo prijeći za nekoliko minuta.
Vinogorje Dingač jedno je od najpoznatijih i najcjenjenijih područja za uzgoj plavca malog, najvažnije hrvatske autohtone sorte crnog vina. Vinogradi se nalaze na ekstremno strmim padinama, često pod nagibom i do 45 stupnjeva, okrenuti prema moru. Grožđe ovdje dobiva trostruko sunce: izravno sa neba, reflektirano od morske površine i od bijelog kamena tla. Upravo zbog toga vina s Dingača imaju snažnu aromu, visoki alkohol i iznimnu koncentraciju.
Tunel je omogućio da se ovo vinogorje konačno uključi u suvremenu proizvodnju, jer je olakšao transport grožđa, dolazak radnika, mehanizacije i kasnije – turista.
Gospodarska i turistička važnost
Nakon izgradnje tunela, područje Dingača više nije bilo izolirano. Razvilo se malo, ali vrijedno turističko područje – Dingač Borak i Dingač Potočine – s desecima kuća za odmor, apartmana i malih obiteljskih vinarija. Danas se ondje ostvaruju deseci tisuća noćenja godišnje, a vinske ceste Pelješca postale su jedna od glavnih turističkih atrakcija juga Hrvatske.
Bez tunela to ne bi bilo moguće: pristup bi i dalje bio spor, težak i skup.
Tunel Dingač prolazi kroz krški teren, pun pukotina i podzemnih kanala, zbog čega se u zimskim mjesecima iznad njega često stvara temperaturna inverzija. Hladan zrak spušta se s brda prema Potomju, pa je to jedno od najhladnijih mjesta na južnom Jadranu. Zbog curenja vode kroz stijene, zimi se u tunelu znaju stvarati ledene sige, što je neobičan prizor na području gdje se ljeti temperature penju iznad 35 stupnjeva.
Iako izgleda kao skromna građevina, tunel je danas opremljen modernom rasvjetom i asfaltiranom kolničkom konstrukcijom, a redovito se održava jer je to jedina cestovna veza Potomja s morem i vinogradima.
Tunel Dingač nije samo prolaz kroz brdo – on je simbol prijelaza Pelješca iz izoliranog, teškog života u suvremeno vinogradarstvo i turizam. Bez njega Dingač ne bi bio ono što je danas: međunarodno priznato vinsko ime i jedan od najvrjednijih krajeva hrvatskog juga.
