Vinko Begović (74) nogometni je trener koji je kao igrač skupio 11 nastupa za HNK Hajduk, igrao je i za RNK Split kojeg je poslije i trenirao. Posljednjih dvadeset godina, sve do 2019. godine proveo je na Arapskom poluotoku gdje je trenirao klubove iz Emirata, Irana i Katra. Posljednje je tri godine proveo kao trener iranskog kluba Gol Gorhan Sirjan kada se zbog korone morao vratiti u Hrvatsku. Taj je klub uveo u Premier ligu, sada su se pojačali, stabilan su klub spreman za najviše domete. Najviše je vremena proveo u Iranu, lijepe godine proveo je u najvećem iranskom klubu - Persepolisu kojega su trenirali još i Stanko Poklepović, Zlatko Kranjčar, Branko Ivanković uz još neke hrvatske trenere. U posljednje mu je vrijeme pomagao sin Denis. Vratar u istom klubu bio je i Božo Radošević. Vinko je vodio olimpijsku (U23) reprezentaciju Irana u kvalifikacijama za olimpijske igre u Pekingu.
Za početak nas je zanimalo kako se u nogometnom smislu stvari razvijaju na arapskom poluotoku, te u Katru posljednjih godina.
- Oni su godnama ulagali u stadione, trenere, pogotovo Katar. To jedna cijela generacija izrasla u Aspiri. Doveli su puno stranih trenera za mlađe kategorije – Španjolce, Francuze, Nizozemce. Ovaj sadašnji izbornik Katra je prošao sve generacije mlade reprezentacije. Ima puno naturaliziranih igrača iz Jemena, drugih država s ruba Afrike. Moj igrač je bio Sebastian Soria, Urugvajac koji je uzeo državljanstvo i igrao za Katar. Tako radi i Saudijska Arabija pa me tako ne iznenađuje njihov napredak. Da danas Saudijci nisu promašili penal dobili bi Poljsku. Sadujska Arabija je napravila moćnu momčad, naš trener Jozak je koordinator u savezu i tako to ide, taj napredak... Njima, međutim nedostaje mentalitet, ne vole trenirati i ne ubijaju se od treninga. Evo imaju tri boda do sad i sve zavisi od drugih rezultata. Zadnja utakmica im je protiv Meksika pa ćemo vidjeti kako bude bodovno stanje.
Kako ste vidjeli našu premijeru protiv Maroka?
- Mi smo skloni kritiziranju, ali ovo svjetsko prvenstvo je puno iznenađenja. Argentina, Engleska, Njemačka npr. Što se tiče prve utakmice i naše reprezentacije - nije bilo agresivnosti, malo se igralo ziheraški, sporo i u širinu. Sve je palo na Modrića a Bronzović je stalno bio pod pritiskom, Kovačičić odsječen, Perišić pak nije u najboljoj formi. Imal ismo par prilika i mogli smo zabiti gol, možda bi lakše igrali nakon pogotka. Mi smo na otvaranju bili zadovoljno s bodom jer u strahu su velike oči. Zato smo i igrali 0-0.
Kako bi trebali igrati da dobijem Kanadu?
- Moramo igrat agresivnije, okomitije, bez obzira na sve. Jer moramo stvoritiviše prostora između vezne i zadnje linije gdje se treba prilaziti lopti. Kanada vrši visoki presing na zadnju liniju i iz toga treba brzo izaći u napad. Krilni igrači trebaju brže primiti loptu u međuprostoru. Naš izbornik Ztako Dalić je dobar trener i sigurno je sa suradnicima dobro proučio protivnika. Tražit će slabosti protivnika, a zadatak mu je spriječiti ludi presing koji traje 60 minuta. Jer Belgijanci su prvu utakmicu protiv njih igrali sporo, puno je drugačije je kad se otvoriš. Individualno smo bolji ali treba na sve dobro reagirat, pogotovo nakon izjave kanadskog trenera koji je ružno govorio o našima. Ova je utakmica bitna, ali pobjeda znači da smo jednom nogom u drugom krugu. Budimo otvoreni, naš veliki nedostatak je klasičan špic igrač kojeg mnoge ekipe imaju, ami nemamo. Trebamo igrača koji je jak u skoku, dominantan, kao Manđukić recimo. Kramarić u Njemačkoj igra povučenog polušpica i dolazi iz drugog plana. On dakle nije taj. Petković bi mogao biti taj klasičan špic ali je slabo pokretljiv. Livaja mi se čini najbliži tom riješenju, ima tu sposobnost prići loptii doći u međulinije. iIma dobru završnicu također . Ja bi jednog od njih dvojice, ali recimo Livaja prije Petkovića. Desna strana je isto problem, Vlašić ni Kramarić nisu ta vrsta igrača jer oni nisu tipična krila. Kao Mbappe ili Dembele, svaka ekipa takvog igrača ima. Zadnja linija naša je dobra, desni bočni, Juranović ili Stanišić, to opet treba procijeniti... Danas nogomet traži kompletnog igrača. Hrvastka može daleko,ali ovo je svjetsko prvenstvo je malo zahjtjevnije nego u Rusiji, iako nisu briljantne utakmice. Jedini bi Brazil izdvojio protiv Srbije gdje je Brazil pokazao izuzetnu dominaciju.
Zašto je ovo natjecanje drugačije od onog u Rusiji?
- Svi su igrači u natjecateljskoj formi, a u trenerskom pozivu imaš početak prvenstva, ili ulazak u formu u tom pripremnom periodu pripremiš ekipu gdje kreneš drugačijim intezitetom i nakon pet kola ekipa se diže, to jeprogramirano. Sad je natjecanje nakon desetak kola svakog prvenstva i sad igrači su u optimalnioj formi, taktički i fizički. Obično pri kraju prvenstva rušiš formu da bi je opet podignuo.
Favoriti ovog svjetskog prvenstva?
- Favorit broj jedan je Brazil, Engleska me nije oduševila ni kad je zabila šest pogodaka, Iran nije mjerilo, bio je nikad slabiji. Argentina me nije oduševila, Francuzi protiv Australije i Danske – teško dolaze do gola. Treba vidit kako će se dizat Argentina, Španjolska.
Dakle, Argentina, Brazil, Španjolska, Francuska, to su moji favoriti. Inače, igra se vrlo disciplinirano, taktičkisu momčadi dobro posložene i teško je svima igrati. Puno afričkih igrača igra u Europi pa to više nije isto kao prije.
