Podaci pokazuju da je svako peto dijete proživjelo neki oblik seksualnog zlostavljanja ili uznemiravanja. Još je strašnije što počinitelji najčešće nisu stranci, nego osobe bliske djetetu. Neke žrtve zlostavljanja o svojim mračnim i duboko skrivanim tajnama nikad ne progovore, a neke ih otkriju tek nakon što im rane donekle zacijele. Za HRT se otvorila i hrabro prvi put javno progovorila - Kristina.
Kristina je znala da mora pobjeći od oca - život s ocem alkoholičarem nije bio nimalo lak. Otišla je od kuće tražeći svog spasitelja. S 19 godina upoznala je visokog, crnog, zgodnog muškarca. Nije ni pio ni pušio. Činio se savršenim. Sve do jednog dana.
- Nakon njegovih šamara i bacanja uz zid, mislila sam da će drugo dijete promijeniti situaciju. Možda se on promijeni, možda sam ja nešto kriva. Možda sam krivo nešto rekla. Možda nisam oprala suđe na vrijeme. Možda sam spavala duže, jer sam rodila prvo dijete s posebnim potrebama. Njemu sam poklonila svu pažnju, pa sam mislila možda drugo dijete promijeni to sve. Možda se on promijeni, možda bude bolji - kazala je Kristina Koren Kudelić.
Zasićeni sedmogodišnjim podstanarskim životom, a sretni zbog rođenja drugog djeteta odlučili su krenuti ispočetka. Negdje drugdje, daleko od svih. Preselili su se u Francusku. Ljubavna romansa uskoro se pretvorila u pakao - prisiljavao ju je na spolne odnose. Osjećala se jadno, iskorišteno, poniženo. A onda novi šok, spoznaja da s njim čeka treće dijete. Bila je uvjerena da tek sada neće moći pobjeći od supruga i da nema kraja patnji.
Pokušala je samoubojstvo, suprug ju je pronašao. U tom trenutku je smogla svu snagu i odlučila da će ga napustiti. I krenula je ispočetka.
Đuro Gavran imao je 35 godina kada je prvi put shvatio da seksualno nasilje ne bira. Ne bježi pred statusom, moći, ne bira društveni sloj. Može uništiti svakoga bili obrazovani ili ne, bili bogati ili siromašni.
Shvatio je to kada je obična proslava godišnjice mature otvorila Pandorinu kutiju. Veselje školskih prijatelja što će se ponovno družiti nakon 15 godina prekinulo je jedno pismo.
Nekad najbolja učenica u njihovom razredu, povučena sitna cura, ona koja je uvijek svima pomagala, a nikome se nije otvarala otkrila je svoju mračnu tajnu. U pismu je svojim školskim kolegama priznala da ju je tijekom cijele srednje škole seksualno zlostavljao vlastiti otac.
- To je nešto što me u potpunosti oborilo s nogu - rekao je Gavran.
Godinu kasnije ovaj bjelovarski redatelj i njezin školski kolega pronašao je način da dugo skrivanu priču otkrije svijetu. S prijateljima iz razreda snimio je dokumentarni film "Jedna od nas".
Film je nadrastao svoje okvire, a autora potaknuo da na društvenim mrežama educira o temi seksualnog zlostavljanja te pokrene niz akcija. I digne svoj glas.
Žrtve su mu počele javljati. Među njima i Kristina. Ispričala mu je sve o paklu kroz koji je prošla. Ali i o nečemu što bivšem suprugu nikada neće oprostiti. Njezina je kćer tada imala 12 godina i mrzila je vikende s tatom. Odvlačio ju je od braće, oblačio u kratke izazovne haljine, fotografirao, i dirao po intimnim dijelovima tijela.
Kristina je spas pronašla u pisanju poezije, a svoju životnu priču želi pretočiti u novi roman. Antidepresivima je rekla ne, a dušu je otvorila i psihoterapeutu. Udala se opet, prije dvije godine. Ne strepi više od udaraca, sada je samo muči jesu li skuhali dovoljno bolonjeza za cijelu obitelj.
