Dok jedni 8. studenog 2025. kažu da atmosfera u Splitu nikad nije bila ljepša, rascvjetanija, domoljubnija i složnija, drugi izražavaju nelagodu zbog recentnih događaja kad je, podsjećamo, skupina građana upala u prostorije Gradskog kotara Blatine i prekinula program Dana srpske kulture i KUD-a iz Novog Sada, rekavši da se ne može održati u vrijeme obilježavanja pada Vukovara. Pošteno je barem reći da su mišljenja oko ovoga pitanja polarizirana. Ono što je sigurno je da je navijačka skupina Torcida istupila uime svojih članova te napisala priopćenje kojim je pozvala na okupljanje za „SVE HRVATE, sve hrvatske majke, očeve, sinove i kćeri. Sve one koji osjećaju NEPRAVDU“ na rivi, koje se uistinu i dogodilo, u za navijače Bijelih tradicionalnoj crnoj boji. Pokušaj antipoda i neslaganja s prekidom manifestacija Dana srpske kulture bili su izvješeni bijeli ručnici, plahte i sličan kućni arsenal. Tjedan prepucavanja krpama.
„Iz Splita, s ljubavlju”
Nastup koji se prekinuo nosio je naziv, ironije li, „Iz Splita, s ljubavlju“. Torcida u svom priopćenju na Facebook stranici navodi da je „cilj mirno izraziti neslaganje s održavanjem manifestacija na kojima se pjeva o hrvatskim gradovima kao srpskima i promovira takozvana kultura i time predstavlja država koja je na našu Domovinu izvela agresiju“. U međuvremenu je YouTube uklonio video u kojem jedan od mirnih neslagača izgovara „smeća srpska“ – zbog kršenja pravila o govoru mržnje.
I dok kontempliramo o tome treba li srpskim izvođačima zabraniti izvođenje ikad igdje ičega ili samo ovih dana jer – Svi sveti; jer – Vukovar, fotograf Milan Šabić nakon jutrošnjeg prosvjeda, pardon, spontanog okupljanja građana hvata epsku scenu – skupinu valjda pristaša Bijelih koji u tradicionalnoj crnoj prolaze pored splitskog kluba na kojem piše „Arts & Culture“, te dva golema plakata nadolazećih nastupa Peđe Jovanovića i Milice Pavlović.
I ne treba biti odveć velik Hrvat da uvidiš da splitskoj čeljadi, napose mladoj, srpska kultura nimalo ne smeta petkom navečer, kad olešeni pjevaju ekavicom jer tako se lelek bolje ćuti i čuje. Ovaj tjedan, eto, smeta predstava „Iz Splita, s ljubavlju“, jer vrijeđa nacionalne osjećaje, pa to vrišti iz sama naslova. Kad Aleksandre, Milice i tako te cure koje se zovu srpski pune hrvatske klubove i arene, to je odraz kulturne razmjene (skoro napisah panslavizma, ajde, neću se šaliti) i civiliziranosti, a ova gore otkazana i protjerana ekipa, u kojoj su i djeca, to je ipak provokacija.
Transparenti, Matoš i „crvi”
Visio je na Starom placu dan prije toga prosvjeda, pardon, okupljanja, još jedan lancun, ide transkripcija: „Tu su zemlju nama krali otimali veli mali ali mi je nismo dali i niko nam je uzet neče, nedamo je mi. Subota 08.11. Split/riva 11:00.“ Teškom ću se mukom othrvati profesionalnoj deformaciji lekture ovoga teksta koji bi bio raj za metodički predložak sata „Kršenje pravopisne norme vol 9000“, samo ću primijetiti da potpisnici ovih redova zasigurno nisu ona ista Torcida sa službene stranice, koja piše osvježavajuće pismeno, čak i stilski zanimljivo, kad bi se moglo zažmiriti na onaj dio koji upravo manipulira baš kad spominje „medijske manipulacije, izmišljanje napada i incidenata koji se nisu dogodili, zlonamjerno potenciranje i nametanje agendi te relativizacija pod krinkom demokracije i slobode kao i namjerno stvorena histerija“.
Tko je u histeriji i kako uspio, vrijeme će pokazati. Idemo na činjenice.
Danas, za vrijeme utakmice Hajduk–Osijek, Torcida je rastegnula transparent „Hrvatska već vidje svakojakih čuda, al' ne nađe štrika za toliko Juda“. O tome da u Torcidi, kao i u svakoj navijačkoj skupini, ima mnogo inteligentnih i načitanih ljudi slučajno sam pisala u svojem diplomskom radu i nešto radova u kojima oduševljeno primjećujem kako smo onomad, bilo je to 2016., (znalo mi se potkrasti „mi“, čak i kad sam odrasla i prešla na mirniju tribinu stadiona) Baudelaireovim „Cvjetovima zla“ zazivali preispitivanje odluka disciplinskog suca.
Danas je pak Torcida, ili barem neki strastveni čitatelj i modernist među torcidašima, u usta i na lancun stavila Matoša. Nema spora o tome komu je taj Matošev epigram s Poljuda upućen – novinarima crvima, uslijedilo je eksplicitno objašnjenje.
Profesionalni vijek posvećen Hajduku, navijanju i hajdučkim načelima
Dopustite mi da kao crv, ali s kičmom, imenom i prezimenom Magdalena Mrčela, kažem da ipak veća muda ima baš crv s imenom i prezimenom nego pojedinac skriven u skupini stotina ili tisuća, s fantomkom za svaki slučaj, ako se neko sranje dogodi, da ne bi kakav ACAB u službi „medijske manipulacije i izmišljanja napada“ uhitio kakva maskiranog junaka.
Koji plače za kostima Domovine u kojoj uopće nema drugih problema, problem je „Iz Splita, s ljubavlju“, zakucan nastupom neke srpske dječurlije u mjesecu obljetnice junačke obrane Vukovara. Da je bilo u Adventu, valjda ne bi bilo greda, ta nam slavlja i slave ionako ne padaju isti dan…
Eto, zabrinut je i ovaj novinarski crv, navijač i član Hajduka, netko tko je sav svoj navijački i profesionalni vijek posvetio pisanju o Hajduku, navijanju za Hajduk i slijeđenju hajdučkih načela. Ne znam kakav je crvov mozak, ali kao da me ne služi sjećanje da je u moru puno perfidnijih manipulacija, od kojih neke zbilja vrijeđaju i zdrav razum i nacionalni identitet i osjećaje, nešto u našem kodeksu pisalo o rastjerivanju srpske djece „Iz Splita, s ljubavlju“.
Je li taj načitani momak među torcidašima, a jamčim da to nije potpisnica ovih redova, slučajno uzeo baš Matoša? Ono, spominje se štrik, štrikom se vješa, zar ne, baš zgodno… Zgodno je i uzeti kultnog hrvatskog pisca, jednog od najsjajnijih… Zapravo, svojim buntom on baš nekako paše u narativ, dvaput je pao sedmi razred, imao je jedinicu iz predmeta Hrvatski jezik… I bio je vojni dezerter. Nakon osam mjeseci vojne službe pobjegao je – u Srbiju. Đubre u meni želi reći da je to baš ironično i da zbilja nisam fan ratnog dezerterstva, pogotovo u mjesecu kad se sjećamo Vukovara. Ali nema veze, ako prešutim ja, sigurno neće Torcida.
Matoš je, usput budi rečeno, epigramom koji je Torcida citirala aludirao baš na jadno stanje u Hrvatskoj. U onoj jednoj prekrasnoj pjesmi naslova „1909.“ napisao je da je Hrvatska „na zidu srama“ dok njeno ime briše „žbir u uzama“.
Znam, tražim previše. Čitanje s razumijevanjem. Neka onda samo bude notirano da smo se u Splitu u studenom 2025. od napada kulturnih manifestacija Srba obranili pjesmom jednog od najvećih hrvatskih pjesnika, vojnog dezertera u Srbiju.
Baš smo ih naučili lekciju! Ima da nijedan Srbin nikad više, a ni kultura s njim, ne uđu u Split! Milica i Peđa se ne računaju, jasno.
