Već godinama, kad god mogu, pratim i Mjesečeve mijene u svom organskom vrtlarenju i mislim, kao i mnogi drugi vrtlari, da je korisno jer, pojednostavljeno rečeno, vjerujem da Mjesečeve faze, koje snažno utječu na plimu i oseku, isto tako imaju utjecaj na rast i razvoj biljaka. Mnogi se tome smiju, ali me pokolebali nisu. Uočila sam da su biljke puno robusnije, snažnije i otpornije ako pratim Mjesečeve „uspone“ i „padove“ prema sjetvenom kalendaru Marie Thun, njemačke biodinamičke poljoprivrednice i istraživačice. Vrlo je poznata po svom radu na povezivanju biodinamičkog uzgoja s astronomskim ciklusima. Njezin rad je bio jako važan u popularizaciji i primjeni principa biodinamike Rudolfa Steinera, austrijskog filozofa i utemeljitelja antropozofije, osobito u smislu utjecaja Mjesečevih faza i planeta na rast biljaka.
Maria Thun postala je poznata zbog svojih istraživanja koja su pokazala kako određene Mjesečeve faze mjeseca i položaji planeta mogu utjecati na rast i razvoj različitih biljnih vrsta. Svake godine objavljivala je tzv. Thunov kalendar, u kojemu je navodila kada su najbolji dani za sjetvu, berbu i druge poljoprivredne aktivnosti, temeljeći se na fazama Mjeseca i astronomskim ciklusima, a koji rad su naslijedila i nastavila njena djeca. U novije vrijeme, njenim sjetvenim kalendarom bavi se Centar Rudolf Steiner.
Njezin rad pomogao je mnogim poljoprivrednicima da preciznije usmjere svoje aktivnosti u skladu s prirodnim ritmovima, što je postalo ključan aspekt biodinamičkog uzgoja. Evo nekoliko razloga zašto se općenito vjeruje da je to dobro:
1. Mjesec, kroz svoje gravitacijsko polje, uzrokuje plimne sile koje utječu na kretanje vode u tlu. Tijekom punog Mjeseca i mladog Mjeseca, gravitacija je snažnija, što može povećati vlagu u tlu, što je korisno za korijenje biljaka. U fazama opadajućeg Mjeseca, biljke se manje napajaju, što može biti idealno za sadnju biljaka koje se ne oslanjaju puno na vodu, poput povrća s dubokim korijenjem (mrkva, cikla, suncokret…)
2. Rastući Mjesec (od mladog do punog Mjeseca) povoljan je za sve radove (uključujući sadnju, zalijevanje, okopavanje, uklanjanje zaperaka i slično) oko biljaka koje rađaju plodove iznad zemlje (kao što su rajčice, paprika, grah i drugo povrće koje raste prema gore), jer se smatra da te biljke u ovom razdoblju bolje rastu i razvijaju se.
3. Opadajući Mjesec (od punog do mladog Mjeseca) idealno je vrijeme za sadnju korjenastih biljaka, kao što su kapulice, mrkve, krumpiri, cikla i rotkvice, jer se smatra da energija biljaka u tom razdoblju ide prema dolje, stimulirajući rast korijena.
4. Mnogi vrtlari vjeruju da berba u vrijeme punog Mjeseca može rezultirati plodovima koji su bogatiji u okusu i hranjivim tvarima, jer se smatralo da u tom periodu biljke imaju maksimalnu energiju.
5. Biljke su manje podložne napadima štetnika i bolesti tijekom opadajućeg Mjeseca, jer usmjeravaju energiju prema korijenju i manje otpuštaju energiju i tvari koje privlače kukce i različite mikroorganizme. Ne morate vi to meni vjerovat', promatrajte…
6. Tradicionalno znanje: Mnoge kulture i tradicije, od drevnih civilizacija do modernih vrtlara, pratili su faze Mjeseca kao dio svojih poljoprivrednih praksi, ali je tek prije stotinjak godina Rudolf Steiner sve to povezao u svom biodinamičkom istraživanju, o čemu postoje zapisi s njegovih predavanja.
Ukratko, praćenje Mjesečevih mijena može pomoći vrtlarima da bolje usmjere svoje aktivnosti, koristeći prirodne cikluse za optimizaciju rasta, zdravlja biljaka i uroda. Isto je i kod sječe stabala.
Pratiti Mjesečeve mijene kod sječe stabala za gradnju smatra se korisnim iz nekoliko razloga, temeljenih na tradicionalnim poljoprivrednim praksama, iskustvima i vjerovanjima koja povezuju Mjesečeve mijene s ponašanjem drveća i drvenih materijala. To pamtim u pričama starijih ljudi koji su se oslanjali isključivo na intuiciju povezanu s promatranjem prirode.
Evo nekoliko razloga zašto:
1. Smanjenje vlage u drvetu: Prema tradiciji, sječa stabala u vrijeme opadajućeg Mjeseca (od punog do mladog Mjeseca) smatra se boljom jer se u tom razdoblju smanjuje količina vlage u stablu. Drvo je tada suše, što znači da će biti manje sklono savijanju, pucanju i truljenju nakon sječe. Ova praksa može pomoći da drvo bude stabilnije i dugotrajnije.
2. Bolja kvaliteta drva: Sječa u opadajućem Mjesecu također se smatra da omogućuje bolju kvalitetu drva za gradnju i obradu, jer se vjeruje da su u ovom razdoblju korijeni stabla „mirniji“ i da neće biti toliko „aktivni“, što može utjecati na strukturnu čvrstoću drva.
3. Preveniranje napada štetnika i bolesti: Sječa stabala u vrijeme opadajućeg Mjeseca smatra se korisnom jer se vjeruje da je drvo u tom razdoblju manje podložno napadima štetnika i gljivičnih infekcija, jer biljke manje „otpuštaju“ energiju i tvari koje mogu privući kukce i mikroorganizme.
4. Tradicionalno znanje: Mnogi tradicijski majstori, stolari i drvodjelci koriste Mjesečev kalendar kao smjernicu za sječu i obradu drva. Generacijama se pokazalo da drvo obrađeno prema Mjesečevim mijenama ima dugotrajniji vijek trajanja.
Sječa stabala za gradnju i daljnju obradu prema Mjesečevim mijenama i godišnjim dobima dio je starog iskustvenog, zanatskog znanja koje, iako nije uvijek znanstveno objašnjeno, mnogi i dalje smatraju vrijednim za postizanje optimalnih uvjeta za gradnju i obradu drva.
Moja draga stara majka kaže da su se stabla za građu kuća sjekla isključivo u kasnu jesen-zimu, kad biljka „miruje“!
Isto mi je rekao i moj prijatelj Slavko Popadić, uz dodatak: Drva za građu, kao i za bilo koju obradbu, za alat, grablje, plugove i slično, sjekla su se najviše od jele, jablan je bio rijedak, makar je izvrstan za građu odnosno obradbu. Još i danas, dobro pamtim poseban buke vina iz smrekove bukare. Naravno, stabla su se sjekla isključivo u zimskim mjesecima, kad biljke miruju, kad su na neki način „konzervirana“, a uz to je bio obvezan i pogled u nebo, zbog položaja Mjeseca. Strogo se na to pazilo, jer ako se nije pazilo, takvo drvo nije dugo trajalo!
A moj rođak, Branko Turić iz Zagreba, rođen na Turiji, dobro se sjeća svog pokojnog oca Stipe, koji je bio baš meštar od bukara i prodavao ih po sajmovima u Zagvozdu, Zavojanima i Imotskom, a izrađivao ih od smričevine koja se sjekla zimi kad stablo "ne radi". Obruči su bili od vrbovih grana-pruća, a ručica od kostele (koprnje). Dakle, bilo je bitno da je drvo bez soka, da je u hibernaciji i što suše kod sječe.
A pitala i moga antivrtlara, onako, da razbijem temu Plenković – Milanović, koju mi svakodnevno servira, pa mi reče: Pa zar ti to ne znaš?! Pa Kinezi ti oduvijek paze na konstelacije Mjeseca, Zemlje, zvijezda, pažljivo prate i paze da sve radove usklade prema tome. Ja sam baš to čitao i proučavao.
Majke ti mile, On je proučavao! Ne mogu doć sebi! Ali zašto je proučavao, postavlja se pitanje! Vrtlarenje ga ne zanima, puno puta me onako s visoka i sa podsmjehom pitao „Je li ti danas dan za plod?“
Da, znam, vidio je da se držim sjetvenog kalendara Marie Thun ko pijan plota, da mi se stalno vrti tu negdje, pa mi je htio dokazat da to nema smisla… ali je u bespućima interneta naletio na marljive Kineze. Koji su ga razuvjerili i skinuli mu podsmijeh s lica.
Kako to volim. Baš volim!
A volim i kad moj prijatelj Tihomir Melvan spominje planete glede donošenja ili odustanka od bitnih svakodnevnih odluka. Uvijek su mu konstelacije krive ili blagonaklone, kako kad. U svakom slučaju, da ne bi njega, ova kolumna nikad ne bi ugledala svjetlo dana.
Da se zna!
