Puno svjetla, puno nade, puno novca, puno parade, a sve bi moglo stati u nekoliko riječi; Ovogodišnja Dora nije dala pjesmu. A Dora je tu da izaberemo pjesmu koja će predstavljati Hrvatsku na Eurosongu 2022. u Torinu.
Dakle pred milijunskim gledateljstvom. A to obvezuje sve one kojima je stalo da se na najbolji način predstavimo pred takvim auditorijem. Nije ni Eurosong baš sveta vodica, nije već odavno mjerilo vrijednosti ako govorimo o pjesmi. Ali, ipak predstavlja jednu veliku glazbenu manifestaciju, bez obzira što i tamo caruje zakon jačega.
Mila Elegović – Ljubav, Mia Negovetić – Forgive Me (Oprosti), Marko Bošnjak – Moli za nas - Jessa – My Next Mistake, Zdenka Kovačiček – Stay On The Bright Side, Tina Vukov – Hideout, Roko Vušković – Malo kasnije, Bernarda – Here For Love, Eric – I Found You, ToMa – In The Darkness, Elis Lovrić – No War, Ella Orešković – If You Walk Away, Tia – Voli me do neba i Mia Dimšić – Guilty Pleasure; četrnaest pjesama od kojih se tek neke od njih mogu nazvati PJESMOM!
Bilo je u Opatiji puno mladih ljudi, od kojih neki zaslužuju podršku. Ali stvarnu podršku! Ne ono…“Pa mi smo im dali najveću moguću potporu mladima!“ Ne, to nije istina i to se više ne može prodati ni u trgovinama Sve po sedam.
Stvarna podrška mladima i onim manje mladima, sastoji su u tome da se njihova mladost i talent iskoristi na najbolji mogući način; s dobrom pjesmom i sa svim onim uvjetima koji su potrebni da netko od njih može reći; Ja sam pjevač, pjevačica! Neke (neki) su slatki i ništa više. Možda pripadaju nekoj drugoj sceni, pa i podneblju. Dora preferira, primjerice pjesmice na engleskom. A pobjednik predstavlja Hrvatsku!? Dobro, te finte su već i standard Eurosonga. Ali ne treba baš sve slijediti što dolazi iz tog europskog puta i svijeta.
Ovogodišnja Dora je po mom sudu totalni promašaj u bilo kojem smislu. Posebice u glazbenom! Naravno da svi imamo svoje ljubimce i svoje kriterije. Ali i neki svoje strahove!
Evo, odmah nakon Dore sam nazvao nekoliko pjevačica i pjevača za svoj sud o onomu što smo čuli u subotnju večer. Nazvao sam one pjevačice i pjevače koji mogu kompetentno tvrditi je li nešto dobro ili nije. Listom su odgovori bili…“Ajme, nemoj. Ne bih!“
Jedna od najvećih, koja je čak i rekla; Možeš slobodno navesti i moje ime ( a onda sam ja odustao od toga) ovako je rekla: „Sveukupno uzevši, s dodatnim respektom, jer se odvijalo u Opatiji, gradu festivala, respekt prema Eurosongu - jako sam tužna! I to iz razloga što me ni jedna od važnih komponenti kad je u pitanju glazba nije takla! Nešto se u tom smislu treba napravit. Bila bih jako sretna da se pojavi netko iz Hrvatske tko će na tome raditi. Ali, bojim se da će toga biti sve manje i manje...“
Sad ponavljam svoj iskreni sud ali s imenima: Marko Bošnjak, ToMa i Elis Lovrić, bili su na tragu onoga to bi potpisnik ovih redaka želio i volio.
A što se pobjedničke pjesme tiče, izvrstan dojam na mene je ostavio akrobatski plesač.
Šteta novca!
