Nijemac Jan Ullrich (50), pobjednik Tour de Francea iz 1997. godine i peterostruki osvajač drugog mjesta na najprestižnijoj svjetskoj utrci, još jednom je progovorio o mračnoj strani biciklizma. Nakon lanjske premijere dokumentarnog filma Der Gejagte (Progonjen) u kojem je priznao korištenje dopinga, ovaj je tjedan ponovno otvorio dušu u razgovoru za njemačku televiziju WDR, otkrivši kako sada o crnom dijelu svoje karijere može razgovarati i sa svojom djecom, pišu Sportske novosti.
- Dokumentarac je za mene bio neka vrsta terapije. Sada mogu o tome razgovarati sa svojom djecom, jer je to dio mog života - rekao je Ullrich, dodavši kako je dugo čekao s priznanjem jer je najprije htio čuti što ima za reći njegov dugogodišnji rival Lance Armstrong.
Amerikanac koji je vodio velike borbe s Ullrichom prije četvrt stoljeća priznao je nakon umirovljenja da se dopingirao i naknadno mu je oduzeto svih sedam titula na Tour de Franceu.
- Ljudi moraju shvatiti da je doping bio sustavan. Sponzori su sve znali, a ja sam bio dobro plaćen. Bio je zajednički dogovor da se o tome ne govori. Ali na kraju priče, pogriješio sam i morao sam platiti za to što sam negativac. To je uloga koju moram preuzeti - istaknuo je Ullrich.
Nijemac je slovio za jednog od najboljih biciklista svog vremena; osim pobjede na Touru, osvojio je i Vueltu 1999., godinu kasnije je u Sydneyju oko njegova vrata završilo i olimpijsko zlato, a ima i dva naslova svjetskog prvaka u vožnji na kronometar. No, njegova se karijera poklopila i s najcrnjom erom dopinga u biciklizmu. Skandali su se nizali jedan za drugim, mnogi profesionalni biciklisti su uhvaćeni ili su sami priznali korištenje zabranjenih supstanci.
Priznao da je koristio doping
Kao i mnogi biciklisti tog vremena, i Ullrich je stalno bio pod sumnjom. Čak je i francuski Senat sastavio popis od 30 vozača koji su bili pozitivni tijekom Toura 1998. godine, a među imenima se isticalo i Ullrichovo. Uoči Tour de Francea 2006. kad je njegovo ime povezano sa zloglasnim španjolskim liječnikom Fuentesom, zabranjeno mu je sudjelovanje na utrci, a uskoro ga je otpustila i njegova momčad. Godinu kasnije objavio je kraj karijere.
- Drago mi je da sam se u dokumentarcu pokazao onakvim kakav jesam. Bilo je puno nagađanja. Morao sam nešto promijeniti u svom životu, pa sam odlučio o tome progovoriti. Pomoglo mi je, teret je postao lakši i sada mogu ići dalje. Da, čekao sam s priznanjem dok to nisu učinili Lance Armstrong i drugi. Možda sam bio preslab, nisam želio medijsku pompu.
Nakon povlačenja iz biciklizma život mu je postao noćna mora. Droga i alkohol doveli su ga do ruba propasti, a u pomoć mu je priskočio čak i Armstrong s kojim je danas dobar prijatelj.
- Upao sam u vrlo duboku rupu i zamalo je završilo katastrofom.
Život mu je, priznaje, spasila vlastita obitelj.
- Sve je izmaklo kontroli, droga i sve ostalo. Nisam mogao niže potonuti, bio sam praktički mrtav, vidio sam pakao. Tada sam si rekao "to je to, sljedeći tjedan si ili mrtav, ili ćeš vratiti život u svoje ruke". Ljubav moje djece je bila presudan faktor.
