Današnji dan ima posebno mjesto u navijačkim sjećanjima i pričama hajdukologije.
Tog 14. rujna, sada već davne 1994., u skupini Lige prvaka, gdje su se "bijeli" plasirali zajedno s belgijskim "Anderlechtom" i rumunjskom "Steauom", Hajduk je dočekao lisabonsku "Benficu". Bila je to prva velika službena europska utakmica odigrana na Poljudu nakon sedam godina. Dugo se nije igralo u Splitu, što zbog kazne radi "Slučaja suzavac" u srazu s "Olympiqueom" iz Marseillea, dok je početkom Domovinskog rata Hajduk ugostio Tottenham i Ajax u Linzu, odnosno Ljubljani.
Naravno, ako zanemarimo pretkolo s poljskom Legijom, odigrano dvadesetak dana ranije na Poljudu.
I došla je slavna Benfica, a s njom i skupina navijača po imenu "No Name Boys", dovoljan razlog pripadnicima tada Stare Torce da se upoznaju s gostujućim navijačima. Bili su to prvi navijači iz neke zapadne zemlje i nekog velikog kluba, koji su nakon dugo vremena došli u Split. Devet navijača prvaka Portugala, predvođeni vođom skupine – visokim momkom s kovrčavom kosom po nadimku Gullit, uz kojeg je bila i njegova djevojka Rita. I stvarno su ih torcidaši lijepo primili, častili, vodili po Getu, Peristilu, naručivali pive "u Vjeke" i u "Bobisa" na Rivi.
Početkom utakmice, koja i nije bila pretjerano lijepa te završila rezultatom 0:0, navijači "Benfice" podigli su na zapadnoj tribini transparent na kojem je pisalo "FREEDOM FOR CROATIA". Čitav stadion je zapljeskao, velik dio navijača Hajduka došao je s bojišta, bilo je to vrijeme Domovinskog rata i borbe za Hrvatsku.
Tragedija portugalskih navijača
Ali onda se dogodilo nešto strašno, događaj koji će na kraju prouzročiti da se prodube veze između dviju navijačkih skupina. Mladi Portugalci, koji su prošli 7000 kilometara kombijem kako bi pratili svoju "Benficu" u ratom zahvaćenu Hrvatsku, na jednom od zadnjih zavoja pred portugalskom granicom imali su tešku prometnu nesreću. Umorni su zaspali u kombiju i troje navijača: Toni, Gullit i njegova djevojka Rita smrtno su stradali. Tuga je to bila velika.
Pročulo se za tragediju i u Splitu i stvarno je to bio šok među hajdukovim navijačima da su tako stradali njihovi novi i simpatični prijatelji iz Portugala.
Na uzvrat dva mjeseca kasnije išli su avioni iz Splita – dva čartera poklonika "bijelih", a među njima i pedesetak pripadnika Torcide. Govorilo se poslije kako je to bilo prvo gostovanje na koje se išlo avionom.
Devet pripadnika Torcide krenulo je u Lisabon kombijem, baš onako kako su u Split doputovali stradali navijači, pripadnici Benficine navijačke skupine "No Name Boys", i time još jednom odali počast tragično stradalim mladim Portugalcima.
Počast i prijateljstvo koje traje
U portugalskoj prijestolnici dočekani su od sveg srca. S upravom Benfice i UEFA-om domaćini su dogovorili da predstavnici Torcide polože vijenac ispod tribine gdje se okupljaju pripadnici skupine "No Name Boys", tamo gdje su Gullit, Rita i Toni ostavili neizbrisiv trag. Vijenac je preko terena nosilo troje hajdukovaca – predstavnika splitske Torcide, kao i dvije najjače podružnice: Torcide Zagreb i Torcide Makarska. Čitav velebni i legendarni, tada još stari stadion Luz, ustao je i skandirao: "Torcida, Torcida". Portugalski navijači tada su podigli transparent "Freedom for Croatia". Preko čitave tribine kartonima je na hrvatskom jeziku ispisano "HRVATSKA SLOBODNA".
Benfica je pobijedila Hajduk sa 2:1. Gol za bijele postigao je Stipe Andrijašević, koji je zabio i Steaui kolo kasnije na Poljudu i odlično odigrao tu Ligu prvaka. Ali, bijeli su svejedno osigurali prolaz u četvrtfinale gdje ih je čekao veliki Ajax, jer je stigla vijest da su Anderlecht i Steaua remizirali u Bukureštu.
Tako je čitav stari stadion Luz plakao s Torcidom i No Name Boysima, klicao slobodi Hrvatske, tako je stvarano prijateljstvo dvaju južnjačkih i katoličkih naroda, tako Gullit, Rita i Toni vječno žive u sjećanjima navijača ova dva velika kluba.
