Hrvatski tekstopisac Marin Medak emotivnom se objavom oprostio od svoje sugrađanke Katice, mlade žene čiju je životnu borbu pratio velik dio javnosti i kojoj je posvetio pjesmu.
U tekstu ispunjenom snažnim metaforama Medak se prisjetio Katice kao simbolа hrabrosti i dostojanstva, djevojke koja je, unatoč teškim životnim gubicima i dugoj bolesti, odabrala borbu umjesto predaje. Naglasio je da je, iako je mnogi nisu poznavali osobno, njezina snaga dotaknula brojne ljude i postala izvor nade drugima.
Autor je njezin odlazak opisao kao smirenje nakon duge bitke, mjesto bez boli i straha, uz poruku zahvalnosti za lekciju o tome kako nositi vlastiti križ s osmijehom. Uz objavu je podijelio i pjesmu posvećenu „ratnici“, u kojoj Katicu opisuje kao svjetlost grada i simbol nepokolebljive vjere i snage duha.
Medak je zaključio da je grad njezinim odlaskom mnogo izgubio, ali i dobio – trajnu uspomenu i, kako navodi, zagovornicu koja će ostati prisutna u mislima i srcima onih koje je dotaknula.
Pjesma za ratnicu!
Neretva tiha danas tugu zbori,
Ugasila se svijeća što najjače gori.
Na krhkom tijelu, oklop od čelika,
Otišla je rano duša prevelika.
Popravi krunu, ratnice mila,
Bog ti je dao anđeoska krila.
Nema više boli, ni teškoga puta,
U očevom zagrljaju sad si usnula.
Tamo gdje sunce vječno sja,
Spavaj u miru, dušo presvijetla.
Pitala si: "Bože, što sam ti skrivila?"
A On je znao kolika si silna.
Kroz vatru si išla, osmijeh si dala,
I kad si padala,rekla si bože hvala.
Nisi se dala žaljenju i tami,
U četiri zida borili ste se sami.
A ljudima vani darivala nadu,
Najljepši cvijet u našemu gradu.
Sad mirno spavaj, bitka je prošla,
U luku mira ti si došla.
Čuvaj nas odozgo, s visina plavih,
Dok se ne sretnemo u vječnoj slavi.
Popravi krunu, ratnice mila,
Bog ti je dao anđeoska krila.
Sad uživaj u Raju, tamo gdje se diše,
Gdje bolest i tuga ne bole više.
I pozdravi sve naše, što su rano pošli,
Neretvanske anđele, koji su Gospi u naručje došli.
