Prema najnovijem izvješću najvećeg talijanskog poljoprivrednog udruženja Coldiretti i istraživačkog instituta Eurispes, mafija je duboko infiltrirana i u sektor poljoprivrede i prehrambene industrije, prenosi Agroklub.
Izvješće, objavljeno 20. svibnja, otkriva da se u posljednjih deset godina volumen kriminalnih aktivnosti u talijanskoj agroindustriji gotovo udvostručio i danas doseže nevjerojatnih 25,2 milijarde eura godišnje. Za usporedbu, ukupna vrijednost talijanske poljoprivredne proizvodnje u 2024. godini iznosila je 74,6 milijardi eura.
Eksploatacija radnika i sustav "Caporalato"
Ove brojke ukazuju na sustavan prodor organiziranog kriminala u svaki segment prehrambenog lanca, od proizvodnje i prerade do distribucije. Posebno su pogođeni sektori vina, jestivog ulja, riže i stočne hrane. Nerijetko se koriste nezakoniti aditivi, a proizvodi iz inozemstva uljepšavaju se lažnim ekološkim certifikatima.
Jedan od najozbiljnijih aspekata djelovanja "agro-mafije" jest eksploatacija sezonskih radnika.
Kroz sustav poznat kao "Caporalato", kriminalne mreže regrutiraju radnike uglavnom iz zemalja poput Indije i Bangladeša i posreduju ih poljoprivrednicima preko fiktivnih zadruga. Iako poljoprivrednici plaćaju zadruzi, radnici na kraju dobiju i do 40% manju plaću od zakonom propisanog minimuma. Prošle godine jedan od takvih radnika smrtno je stradao na radnom mjestu, što je dodatno uzburkalo javnost.
Povezanost s Njemačkom i ostatkom Europe
Problem više nije ograničen samo na Italiju. Organizirani kriminal širi se i na druge europske zemlje: Njemačku, Austriju, Španjolsku, Belgiju i Nizozemsku. U tim zemljama kontrole su često neučinkovite ili potpuno izostaju, što mafiji omogućuje širenje svojih aktivnosti preko granica.
U Njemačkoj, iako još uvijek nema službenih podataka o prisutnosti "agro-mafije", već postoje indikacije o sumnjivim prehrambenim proizvodima na policama trgovačkih lanaca.
Za poštene poljoprivrednike to znači sve težu borbu s damping cijenama i pad povjerenja u prave ekološke i fer proizvode. Problem, zaključuju, nije samo ekonomske naravi, već i etičke.
