Prisjetio se kako ih je našao Ben Fogle i kazao kako je jedan tata, čije je dijete išlo u njegovu plivačku školu, pitao bi li on gostovao u jednoj emisiji i on je rekao kako nema problema te neka se jave na email. Drugi dan je došao email od Bena Foglea i njegove ekipe.
Nikola Borić je rekao kako smatra da su mama i tata ponosni na njega, ali na početku nisu bili.
"Stara nije htjela razgovarati sa mnom dvije godine nakon što sam dao otkaz. Ona je u svom materijalnom filmu, kao i svaka mama koja se brine o tome što će se s djetetom dogoditi", kazao je.
Naglašava da je njemu ovo bio najbolji potez u životu.
Ako nisam sretan, nitko oko mene ne može biti sretan
"Uvijek sam se brinuo što će reći mama i tata, što će reći susjedi i prijatelji. Onda sam shvatio da ako ja nisam sretan, nitko oko mene ne može biti sretan, naglasio je.
Borić je rekao da je u vrijeme odluke imao dogovor s turskom atletskom reprezentacijom za OI u Tokiju i OI u Rio da Janeiru.
"Bio sam siguran da ću sve to odraditi. Odradio sam London, čekao me Rio i Tokio, a bonusi su bili veliki, ali i medalje nisu bile upitne", rekao je. Mnogo je putovao i to je bio njegov način života i posao iz sna.
Srce mi je reklo da napravim idući korak
"Obožavao sam to, ali mi je srce reklo da je vrijeme da napravim idući korak, a tri godine prije toga ja sam kupio zemljište na kojem sada živim", kazao je.
Prodao je sve što je imao, tvornicu i tvrtke te je novac dao prijatelju i roditeljima.
"Prvu firmu sam otvorio u Hrvatskoj i to je bila firma za obradu rezultata na sportskim natjecanjima. Meni je hrvatsko tržište bilo premalo i otišao sam u Tursku gdje sam dobio posao za Istanbulski maraton sa 100 tisuća natjecatelja. Nakon završenog posla prišao mi je predsjednik turske atletske reprezentacije i pitao me je da zajedno otvorimo tvrtku", rekao je.
Naglasio je kako je s njim imao tvrtku dvanaest godina i onda ju je prodao.
Sav sam novac podijelio
"Sav sam novac podijelio. Roditeljima sam ostavio tvrtku u Hrvatskoj, partneru Muniru sam ostavio tvrtku u Turskoj i prerezao sam sve kartice, osobnu iskaznicu. Nisam imao ni jedan dan radnog staža, ni zdravstveno ni socijalno, ni mirovinsko osiguranje, a ni bankovni račun. Došao sam u šumu s 500 eura i s jednim kuferom stvari", prisjetio se Borić.
Trenutačno završava kuću od blata i slame. Za nju mu je trebalo 52 bale slame.
"U trenu kada je počeo graditi kuću, bala slame je koštala dvije kune. Mene je kuća stajala 104 kune i 6 godina posla, a sve ostalo je reciklirani materijal", istaknuo je.
Na pitanje zašto je otišao u šumu, Nikola je kazao da je u šumi sve.
Tri bitne stvari
"Nije nužno šuma, nego priroda. U 8 mjeseci dok sam gradio kuću i spavao u mreži shvatio da postoje 3 bitne stvari koje sva živa bića moraju imati. To su hrana i voda, sklonište i reprodukcija", naglasio je.
"Jedino ljudi plaćaju hranu i vodu, sklonište i reprodukciju, djecu moramo školovati", dodao je.
Smatra kao je velika prijevara sustava koji te tjera da budeš njegov rob od samog rođenja.
Govori kako čovjek može preživjeti radeći jedan sat dnevno. On, kako kaže, ne radi više od toga. Njegova Zorana je profesorica engleskog u srednjoj školi i ona ondje radi 4-6 sati na dan.
On za to vrijeme osigurava hranu, vodu i energente.
"Mi ne živimo u civilizaciji. Mi živimo u selu sa šest stanovnika gdje organiziramo predavanja i radionice", govori.
Bolesti dolaze od nepravilnog načina življenja
Neven naglašava da sve bolesti dolaze zbog nepravilnog načina življenja.
"Ja sam uvijek bos i pitaju me kako se ne nabodeš? Ne nabodem se jer živim sada, a ne jučer ni prekjučer", istaknuo je.
Kad si u prošlosti, to je depresija, kad si u budućnosti, to je anksioznost i u tome ti nisi sada i doći će ti bolest, govori.
Smatra kako svatko kreira svoju materijalnu stvarnost.
Na pitanje što je s djecom u ovakvoj okolini, Neven je rekao kako on i Zorana ne mogu imati djecu, ali osvrnuo se na prijatelja koji živi kao i on i koji je rekao da sve ovo radi zbog djece.
"Da imam djecu, ne bih ih davao u školu"
"Da imam djecu, ne bih ih davao u školu. Zorana je protiv toga i dala bi ih u školu zbog socijalizacije. U Hrvatskoj postoji veliki pokret ljudi koji djecu školuju od kuće, ali tu nedostaje socijalizacija", kazao je Nikola.
Na pitanje što ne valja u sustavu obrazovanja, Nikola je rekao kako ne trebamo stalno biti bolji, stoga što su i djeca tada nezadovoljna i depresivna.
Što se tiče prehrane, Nikola smatra da u Hrvatskoj nije moguće biti vegetarijanac ili vegan.
"Ne postoji ništa gore nego oduzeti život. Nemojte se zavaravati, kada jedete tofu koji dolazi iz Brazila i radi se od soje, da niste uništili šume", rekao je.
