Antej Jelenić, pjesnik i predsjednik Udruge Adria Art Annale, oslobođen je optužbe da je prijetio Ivici Paviću, tadašnjem pročelniku Službe pravne zaštite Grada Splita u njegovom uredu, odlučio je Općinski sud u Splitu. Prema optužnici, došao je u Banovinu te u Pavićevom uredu povišenim tonom i mašući prema njemu ispruženim prstom kazao 'vidjet ćeš šta ću ti sad napravit, ti si kriv', što je kod Ivice Pavića 'izazvalo nelagodu i uznemirenost bojeći se da bi mu mogao nanijeti kakvo zlo'.
Hotel u Dioklecijanovoj palači
Riječ je o slučaju starom točno šest godina, a zašto je Jelenić uopće došao u Banovinu, najbolje je sam opisao tijekom svoje obrane...
- U to vrijeme mi je bilo teško doći do gospodina Pavića, a radilo se o hitnoj stvari, točnije načinu korištenja gradskog prostora u Dioklecijanovoj ulici. Prostor je bio predan udruzi Adria Art annale koji je služio za potrebe te umjetničke udruge. U to vrijeme je 'otet' taj prostor od strane investitora hotela koji se nalazio nasuprot, što je mene naljutilo i radi čega sam zatražio da me se primi na razgovor. U nekoliko navrata koliko sam tražio razgovor, pročelnik Pavić je to odbijao. S tadašnjom djevojkom sam doista nepozvan ušao u ured gospodina Pavića i rekao mu nešto u smislu zašto tako postupa. Nikakvu prijetnju nisam izrekao niti je bilo mahanja rukama prema njemu pa ni kažiprstom. Jedini cilj tog dolaska je bio da grad nešto poduzme u vezi uzurpacije tog prostora kojeg je koristila udruga. Nisam ga uopće doživio uznemirenim, a Pavić mi je rekao da ne može razgovarati jer je zauzet. Rekao je da izađemo, što smo i učinili, no ponovio sam da moraju nešto poduzeti u vezi te situacije. Naknadno da je Grad podigao tužbu protiv tog investitora pa već samim time smatram da je dolazak dijelom rezultirao podnošenjem takve tužbe. Cilj mog dolaska je bila zaštita javnog interesa, da se očuva dio gradskog prostora u funkciji umjetnosti i kulture, a ne hotelijerstva, apartmanizacije i privatnih interesa. - ušao je Jelenićev iskaz u sudski zapisnik.
"Nisam zainteresiran za njegov progon"
Ispitan je i Ivica Pavić kao navodna žrtva tih događaja 29. svibnja 2017. godine. Kako je proteklo više od pet godina od cijelog incidenta, svjedok je većinu toga zaboravio, a simptomatičan je bio njegov komentar nakon što mu pročitan vlastiti iskaz kojeg je dao odmah nakon cijelog slučaja.
- Danas mi to sve izgleda deplasirano, želim zaboraviti taj događaj, imao sam puno težih situacija u karijeri. S optuženikom sam danas u dobrim odnosima te nisam zainteresiran za njegov progon. - kratak je bio tadašnji pročelnik.
Okolnosti 'upada' je bolje opisao svjedok Teo Vojković, koji je kazao kako je Pavić u to vrijeme obnašao funkciju pročelnika za upravljanje gradskom imovinom te je kritične prigode bio u njegovom uredu zbog uobičajenih radnih dogovora.
- Jelenić je nepozvan ušao u ured u pratnji djevojke. Malo žustrije je raspravljao s Pavićem jer su se razilazili u stavu oko gradskog prostora u Dioklecijanovoj palači, a svih detalja se ne mogu sjetiti niti što je točno optuženi rekao Paviću.
Upad u Banovinu
Međutim, svjedok Vojković je zapamtio da nije bilo prijetnji nekim zlom niti je sve Pavića ustrašilo ili uznemirilo, više mu je izgledalo kao 'nekakva rasprava ili diskusija'. Također je dodao da Pavić nije osoba koja bi se lako prestrašila te je jedino bio nezadovoljan načinom na koji je Jelenić došao u službene prostorije, a to je i njegov stav, te da ponašanje optuženog tada nije doživio kao ugrozu ili prijetnju nego nepristojno i naprasito.
Kod takvog stanja stvari, gdje 'riječi koje je optuženik uputio oštećeniku iz naracije optužnice
ničim nisu potvrđene', sud je okrivljenog umjetnika oslobodio optužbe te istovremeno stavio van snage kazneni nalog protiv Jelenića jer ne mogu egzistirati dvije presude za isti činjenični opis i pravnu kvalifikaciju.
