Hajduk se ponovno slomio pod teretom očekivanja. Iskusna momčad puna klasnih pojedinaca ostavila je bodove u Turopolju pokazavši još jednom koliko je izjednačen SHNL. U trenutku kada se nakon remija Dinama s Belupom pomislilo da bi šampionska utrka mogla postati nezanimljivom, Hajduk se potrudio vratiti interes konkurencije, ali i čitave javnosti. Dva kola prije kraja jeseni Hajduk i Dinamo kao da igraju "tko će manje". Na šest bodova razlike je Hajduk u odnosu na Zagrepčane, točno koliko su uzeli u dva derbija. U susretima s ostatkom lige potpuno je identičan učinak Gattusove i Bjeličine momčadi. Ipak, s bitnom razlikom. Dinamo se može nadati povratku ozlijeđenih nositelja dok Hajduk uglavnom igra s kompletnim kadrom, pišu Sportske novosti.
Doduše, ponekad pate od kartona, ali nemaju adute iz vlastitog kadra koji mogu bitno podići ekipu. Svi najvažniji već su angažirani. Ali, nećemo se baviti daljnjom usporedbom, dovoljno je Hajduk tema otvorio da bi mogli stranice i stranice analiza ispisati. Međutim, koliko god raspravljali, u konačnici sve se uvijek svede na isto. Kadar prosječnog dometa, igra slabija od rezultata koji, mora se naglasiti, bilježi lošije brojke u odnosu na prošlogodišnje. Četiri boda manje osvojio je Gattusov Hajduk u usporedbi sa onim iz prošle jeseni nakon 16 rundi.
Hajduk je u padu, od početka studenoga osvojili su Splićani pet bodova u pet utakmica. Jedna pobjeda, po dva remija i dva poraza. Bijele pritom spašava jednako skromna konkurencija, ali nema utjehe u slabostima drugih. Primarno se Bijeli moraju okrenuti svojim problemima.
U pet posrtaja Gattusov Hajduk je prosuo puno dobrog što je napravio ove jeseni. Pritom je Hajduk iskazao sustavnost u neuspjehu, u dva rezultata stalo je pet neuspjeha. Dvaput porazi sa identičnih 0:1 uz tri remija sa istovjetnih 1:1.
Igrom su Bijeli ponekad zaslužili više, ali nisu u svakoj utakmici bili bliže pobjedi. Prošlosubotnji dvoboj u Velikoj Gorici jedan je od rijetkih gdje su hajdukovci po svemu viđenom trebali izbjeći poraz, međutim veliku dominaciju u svim segmentima nisu okrunili makar bodom. Sreća je napustila Bijele kroz manjak koncentracije najboljeg strijelca Livaje, ali još jednom se potvrdilo kako nema ozbiljne momčadi bez napadačke širine. Kronični je problem Hajduka ovisnost o učinku Livaje i kada njegove rubrike nisu ispunjene, rezultat je u silaznoj putanji. U zadnjih pet susreta Livaja je zabio samo jednom, ali kompletni Hajduk je u 450 minuta postigao četiri pogotka. Još poraznije zvuči činjenica da su Bijeli Varaždinu, Istri i Gorici samo jednom zatresli mrežu. I to je uradio pričuvni Benrahou, a ne igrači iz prvog plana.
Hajduk generalno ima problem skromne igre prema naprijed. Famozna zadnja trećina je zagonetka za Bijele. Biuk je možda i najbolje "ogledalo" igre današnjeg Hajduka. Atraktivan i lagan do zadnjih 20-ak metara, a onda nula. Statistika kaže da Biuk ima 0,2 udaraca u okvir vrata po utakmici što znači da svaki pet dvoboj šutira prema suparničkim vratima. Biuk je upisao po jedan pogodak i asistenciju, a isto toliko, ali zajedno, imaju Krovinović i Pukštas. Pogodak je potpisao Krovinović, a Pukštas asistenciju u trenutku kada smo dvije utakmice udaljeni od kraja jesenske polusezone.
Premalo prigoda kreira Hajduk sa Gattusovim potpisom. Fokus je na obrani, a svaka se utakmica u napadačkom dijelu svodi na pitanje što će napraviti Livaja. Sjajan do početka studenoga, ali u zadnjih pet susreta upisao je pogodak i dvije asistencije. Pritom slabi i utjecaj Rakitića na igru Bijelih. Od Varaždina bilježi pet susreta bez zgoditka i asistencije pa se Hajduku događa upravo ono što se pokušavalo izbjeći. Kada dva ključna igrača nisu na najvišoj razini, ostatak momčadi ne može iznijeti teret imperativa pobjede. Ni igrom, ni karakterom.
Koliko god bio težak, poraz u Velikoj Gorici nije iznenađenje za ozbiljnog analitičara. Hajduk u kontinuitetu igra prepoznatljive utakmice u kojima čvrstina obrane i efikasnost Livaje donose prevagu. Prošle subote na tren je popustila obrana, Livaja nije zabio kazneni udarac i tih 1:0 otišlo je na drugu stranu. Često za Bijele rabimo izreku s dječjih terena iz našeg djetinjstva, onaj čin kojim smo rješavali utakmice u "egal" rezultatu. Tko da gol pobjednik. Takav dojam konstantno ostavljaju utakmice Hajduka ove jeseni. Sve su gotovo iste, taktički zahtjevne, teško gledljive. Rješavaju se dodirom klase, a kada taj dodir izostane, onda se dogode Gorica, Istra i Varaždin.
