Zlatko Marinović, vlasnik restorana Noštromo, smatra da nema konkurenciju u zakupu ribarnice na budućem natječaju. Ekskluzivitet i direktna pogodba s Gradom, Parkovima i nasadima, oborena je nakon pritiska javnosti pa će ugošćavati na kamenim bancima sigurno još 30 dana, a do kraja rujna netko s najpovoljnijom ponudom. U intervjuu prezentira zanimljivu ideju kako "oplemeniti" dio prostora od zida ribarnice do Marmontove.
- Grad mi nije dao teracu koju sam do sada uvijek imao. Prihvatio sam ribarnicu pod uvjetima kakvi jesu. Plaćam 2.500 eura + PDV. Popravio sam kompletnu ventilaciju, očistio sve one reflektore, natega kabele i sredija. Angažirao sam fotografa i dizajnera Damira Fabijanića da mi da ta njegova mora, umjetničke fotografije metar x dva, da se oplemeni prostor.
Što se može dogoditi ako se na natječaju javu obližnji ugostitelji Corto Maltese, Zlatna Ribica ili netko sasvim treći? Hoće li doći do podjele kamenih stolova, suživot konkurencije... Je li to tehnički izvodljivo?
- Nemam ništa protiv njih, ali ako su kolege neće se javit na natječaj. Nisam s njima o tome razgovarao. Mi smo prijatelji, a Corto Maltese me je već podržao. Njemu je neprihvatljivo da netko razmišlja o tome što ja radim već 10 - 15 godina. Od Puljića pokojnog pa nadalje, svi gradonačelnici... to smo praktički na ulici riješili. Tako sam riješio prošle godine i s ovom vlasti. To je išlo onda u nastavak. Oni drže pravila, ja to poštivam. I sve sam ispoštivao šta smo se dogovorili.
I na pritisak javnosti dogodit će se natječaj.
- Dogodit će se natječaj, ali on bi trebao bit pod nekim uvjetima. Gdje je WC? Radim 24 godine 365 dana u godini, svima na usluzi. Prvo ujutro dođu ribari. Drugo, ja sam jedini čovik koji je dobio drugo misto na Mediteranu kao kuhar. To smo zaboravili, da niko ništa nije osvojio u Italiji osim mene. Zaboravili smo da sam olimpijac, da sam dobio nagradu europski novinara sad za Mediteran i za ovo šta sam radio u ribarnici, za Gault&Millau, sedam sljedova...
Onda, svi ovi natječaji koji su bili na Rivi, treba li se neko javit iz Zagreba ili ja odavde? A ovo je ispred mog lokala, ne vidim tu neki problem.
Od ribarnice do Marmontove sada je oko 21 metra brisanog prostora. Može li se to kako "oplemenit"?
- Gradsko vijeće je reklo da se ne zauzima ničim 15 metara od Marmontove. Od tih 15 do zida ribarnice ima još 5 ili 6 metara. Ajmo to riješit. Tih pet metara mi je dosta za preživit. Imam 15 zaposlenih na 40 stolica. Nisam fast food, nego restoran s imenom i imageom u svijetu. A u njemu je neki vlasnik, šef koji je, ajmo to tako reć, najnagrađivaniji hrvatski kuhar, a Mediterana sigurno. Firma nema repova, sve je ispoštivano. Služio sam hrvatskog i kineskog premijera na Pelješkom mostu. Išao je Zlatko Marinović s kuferom i tamo mukte tri dana vodio i radio, za državu. Ovdje prije dvije godine na štekatu bio princ od Arabije u kratke gaće. Nitko ga iz medija nije naša. Dođe francuski ambasador, pa Zepter i nitko ih ne prepozna. U tome im je draž ovdje. Gledajmo malo minuli rad od 23 godine. Oni bi mene trebali nagradit. Pitat, gospodine Zlatko šta bi vi željeli? A da ne govorim šta predstavljam u hrvatskoj gastronomiji i turizmu.
Neki smatraju da je cijena od 2.500 eura + PDV ipak mala za ribarnicu, da bi se na natječaju mogla postići bolja cijena.
- Evo je sad blizu dvi ure popodne i ja još nisam ušao u posjed. Čekam da se ribarnica očisti, a onda ja čistim. Pa montaže i druge pripreme. Prije šest se ne počinje s gostima. I onda ujutro moram ostavit sve čišće nego šta je. To ljudi ne znaju. Ko bi ovdje trebao doći? Koje on ima minimalne uvjete? On će servirat hranu. Odakle će servirat hranu?