Jedno od onih vječnih kućnih pitanja tiče se perilice posuđa: treba li tanjure isprati prije nego ih stavimo unutra ili je sasvim u redu ubaciti ih onakve kakvi jesu, s ostacima umaka, riže, pirea, komadićima mesa?
Svatko tko dijeli kućanstvo zna da su mišljenja oko ovog pitanja podijeljena - neki ispiru sve kao da nemaju perilicu, drugi sve ubacuju bez razmišljanja. No što je zapravo točno? Što kaže struka, a što zdrav razum?
Nije isto ostaci hrane i prljavi tanjur
Važno je razlikovati ostake hrane od prljavštine. Komadi kruha, kostiju, kore, žlice riže i veći ostaci ne bi smjeli završiti u perilici - ne zato što će oštetiti tanjure, nego jer mogu začepiti filter i smanjiti učinkovitost pranja. Dakle, tanjure treba sastrugati, ali nije nužno ispirati ih pod mlazom vode.
Modernije perilice (gotovo sve iz zadnjih 10-15 godina) dizajnirane su tako da same detektiraju razinu zaprljanosti i prilagođavaju program. Ako tanjur ima malo umaka od tjestenine, nije problem - stroj će to riješiti.
Previše ispiranja je zapravo kontraproduktivno
Iako mnogi misle da pomažu stroju kad tanjure temeljito isperu prije pranja, istina je da time mogu smanjiti učinkovitost deterdženta. Mnogi deterdženti trebaju prljavštinu da se aktiviraju - ako tanjuri djeluju čisti, perilica može odabrati kraći ili blaži ciklus, a to znači slabije pranje posuđa koje je možda ipak bilo prljavije nego što se činilo.
Također, dodatno ispiranje prije perilice rasipa vodu i energiju. Dovoljno je ukloniti krupne ostatke, možda s papirićem ili rubom vilice, i posložiti posuđe kako treba - to je win-win.
Dakle, ne - tanjure nije potrebno ispirati prije stavljanja u perilicu, ali ostaci hrane moraju van. Sve preko toga je zapravo nepotreban trud. I dodatna potrošnja vode.
