Nakon objave Večernjeg lista da je redatelj Dalibor Matanić zbog uznemiravanja žena izgubio sve poslove, on se oglasio na Facebooku priznavši kako je pijan i drogiran uznemiravao kolegice, zbog čega je izrazio žaljenje te je dodao da se liječi.
Ana Pecotić iz inicijative "Spasi me" gostovala je na N1 televiziji i komentirala ovaj slučaj te objasnila što žrtve mogu napraviti u ovim okolnostima kako bi im bila pružena zaštita.
"Svaka žrtva nasilja je vrlo sama u toj poziciji"
“Nije me začudilo da su žrtve bile toliko oprezne s obzirom na to da do neke mjere poznajem filmsku industriju i našu zemlju koja je mala. Naravno da su bile oprezne jer ne samo da je to njihov posao, nego ni one vjerojatno do kraja nisu mogle pojmiti što im se događa. Svaka žrtva nasilja je vrlo sama u toj poziciji, nije umrežena s drugih 10 žena koje će joj potvrditi da im se to dogodilo. I onda dolazimo do bizarne situacije da imamo na stotine ljudi koje su žrtve nasilja, a jedni za druge ne znaju”, kazala je Ana Pecotić iz inicijative Spasi me.
Također, navodi: “Ako bi djevojka sama došla s porukom na policiju, vjerujem da od toga ne bi bilo ništa. Znamo kako funkcionira pravosuđe. Da kad gledamo u retrospektivi, sve djeluje vrlo jasno. Ogromna količina žena koje su doživjele istu stvar, ali one nisu znale da se to događalo i drugima.
"Matanićeva objava je damage control"
Ispriku koju je objavio Dalibor Matanić tumačim kao damage control (eng. kontrola štete) jer nije do kraja preuzeo odgovornost. Svatko tko nasilje opravdava bilo čim, nije preuzeo odgovornost do kraja. Treba reći: ‘Kriv sam i točka’. Mislim da je taj pokušaj sanacije štete vjerojatno i uzrok zašto su ljudi tako glasno reagirali na to. Vjerojatno su se svi osjećali prevarenima.
Zlostavljači uvijek manipuliraju žrtvama dok se ne stekne povjerenje, a jednom kad se ono uspostavi, kreće prava priča. Teško nam je zamisliti da u nekome tko je na van tako divan i krasan, čuči zlostavljač. Većina ih je na van fenomenalna, a doma uništavaju ženu i djecu ili suradnice na poslu.”
"Zlostavljači gore manipuliraju institucija nego žrtvama"
Pecotić navodi da zlostavljači kao što manipuliraju žrtvama, još gore manipuliraju institucijama.
“Ljudi tamo zanemaruju pravosudne presude”, rekla je pa je komentirala što žrtve mogu napraviti u ovom konkretnom slučaju.
“Na žrtvu se nikad ne vrši pritisak da napravi prijavu jer je to stvar njihove osobne odluke, ako se policiji ne javi nijedna konkretna žrtva, od ovoga ničega neće biti ništa. Sve žene koje su u toj situaciji ili sličnoj, mogu se javiti udrugama kako bi dobile podršku da to prijave. Hrvatska je zemlja koja ima toliko malo produkcije, ti ljudi se bore od projekta do projekta.
Ti da ideš prokazati neku osobu na poziciji moći u toj industriji, ti si zapravo potencijalno odustao od tog posla za koji si se školovao i jedino znaš raditi. Kad se stavi na vagu što možeš dobiti od hrvatskog pravosuđa i što riskiraš i kakvu si štetu pretrpio, onda logično dolaziš do zaključka da samo želiš nastaviti sa svojim životom. Žene znaju da u sistemu podršku baš neće dobiti. Sad kad su svi mediji graknuli i kad je Matanić priznao da je radio nešto što nije okej, žrtve mogu očekivati da će dobiti podršku i formalno ga prijaviti. Prije toga, ne”, rekla je.
"Živimo u društvu koje ne voli žene"
Također, Pecotić kaže da postoji niz faktora zbog kojih i oni koji su mu bili bliski nisu znali koliko je to ozbiljno.
“To vidimo tek sad u retrospektivi. Do zadnjih izmjena Kaznenog zakona ova stvar se morala prijavljivati privatno. Slično kao i sa mobingom, onog trena kad prijavim svog šefa, ja riskiram da je moja karijera gotova. Čak i tamo gdje postoje formalne metode prijave, to nitko ne želi. Mi živimo u društvu koje ne voli žene.
Bila bih luda da sama odem na policiju i da je netko tko je nad mnome u poziciji moći i prijavim poruke kojih vjerojatno više i nema. Sljedeći koraci su da se žrtve obrate udrugama i onda će u razgovoru i dogovoru s njima same odlučiti što će dalje napraviti. Bez dokaza od ovog slučaja neće biti ništa. To bi trebalo napraviti u ovom konkretnom slučaju. Za početak bi trebalo uvesti seksualno obrazovanje u škole. Mi živimo u društvu gdje je normalno da se žene tretira kao objekte”, zaključila je.
