Stranka Pametno za Split i Dalmaciju oglasila se na Facebooku o Vruji. Objavili su "sve što bismo o nezakonitim radnjama na Vruji trebali znati".
Objavu prenosimo u cijelosti.
Na području Vrulje tri su grupe nezakonitosti: izgradnja ceste, rekonstrukcija paviljona Dalma hotela i gradnja na pomorskom dobru. Teško je ukratko napisati što je sve nezakonito, loše i protivno zdravoj pameti i tradiciji napravljeno.
Donosimo vam podatke iz prijave nezakonite gradnje koju je podnijela Mariana Bucat 2017. godine, dopunjene s novijim nezakonitostima.
Glavnina nezakonito izgrađenog nalazi se u obuhvatu Prostornog plana uređenja Općine Zadvarje, PPUO-a. Prema mapi Uvjeti korištenja i zaštita prostora, izgrađeno se nalazi u zoni označenoj kao spomenik prirode. Prema mapi Građevinska područja naselja, nalazi se izvan građevinskog područja.
Paviljoni uz plažu koji su izgrađeni 1988. prema projektu Dinka Kovačića najprije su rekonstruirani bez ikakvog akta kojim se odobrava građenje. Zatim su ozakonjeni što je po Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama bilo dopušteno (pa nije u redu kritizirati referenticu koja je izdala rješenje o ozakonjenju), ali onda je rekonstrukcija nastavljena! Ovo posljednje znači da je konačno rekonstruirani sklop ipak nezakonit jer ne može odgovarati snimci iz rješenja.
U ljeto 2018. sjeveroistočno od nekadašnjih paviljona je izbetoniran i hidroizoliran suteren sa zelenim ravnim krovom površine preko 100 m2 nepoznate namjene. Po svemu sudeći, ni ovo nije moglo biti izgrađeno zakonito. Za ovaj slučaj je Građevinska inspekcija pokrenula postupak.
Obzirom da su originalni paviljoni objavljivani po stručnim časopisima pa je barem stručnoj javnosti znano kako su ranije izgledali, onda se lako može utvrditi kako nezakonito rekonstruirani sklop toliko drugačije izgleda od originalnog da originalno i novonastalo stanje uopće nisu usporedivi. Stanje je nakaradno. O tragikomično izvedenim zanatskim detaljima, u suprotnosti s tradicijom građenja u ovom dijelu Dalmacije, može se napisati na desetke rečenica.
Nadalje, prvi i osnovni uvjet za pravo građenja jest vlasništvo (ili drugi dokaz o pravnom interesu), ali ovdje niti toga nema. Vlasnik je RH. Ono što zabrinjava jest mogućnost koju „graditelj“ ima, a to je neposredna pogodba o kupnji od RH prema Zakonu o upravljanju državnom imovinom. Ovakva kupovina se može osporiti jedino tako da Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine utvrdi kako ono što je ozakonjeno ne postoji više u tom obliku na terenu.
Prema kategorizaciji Ministarstva turizma zgrade su bile kategorizirane kao hotel s tri zvjezdice. Subjekt koji je „poslovao“ u objektu jest POINT SPLIT d.o.o., Ulica Bl. Ivana Merza 8 iz Splita.
Budući da je evidentno da se sklop koristi, a da je „pripadajuće“ more u Naturi 2000 označeno kao područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove, jedno od najvažnijih pitanja jest zbrinjavanje fekalnih voda. Kako je rekonstrukcija rađena traljavo, opravdana je bojazan da fekalne vode u svom punom sastavu i koloritu odlaze u more.
Najimpresivniji dio ovog ludila jest izgradnja puta prema glavnom projektu izrađenom u tvrtci Projektni biro DAMJANIĆ. U projektu je kao tip građevine navedeno da se radi o šumskom protupožarnom prosjeku. Kao investitor, naveden je opet POINT SPLIT. Slučajan pronalazak ovog projekta od strane jedne sportašice je bio ključan za prijavu investitora Hrvatskim šumama koje su dalje promptno postupile.
Radi se o zahvatu toliko protivnom zakonu, građevinskim uzancama i ekološkim standardima da je teško i kompleksno opisati koliko je protivno.
ŠUMSKI PROTUPOŽARNI PROSJEK inače je opisan u Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima. U vrijeme prijave prosjek se mogao raditi bez građevinske dozvole, u skladu s glavnim projektom (s potvrdama javnopravnih tijela, uz obvezu prijave gradilišta i stručni nadzor).
Međutim, ova građevina ne odgovara slučaju iz Pravilnika ponajprije zbog toga što se uglavnom NE radi o šumskom zemljištu. Upisane kulture korištenja su pašnjaci i potok. Na samo nekoliko čestica radi se o putu, ali izgrađeno ne prati trasu puta. Osim toga, sudbina je htjela da je cijelu padinu neposredno prije gradnje zadesio požar tako da je manji pošumljeni dio temeljito izgorio.
Međutim, čak i da se radilo o šumi, ne radi se o protupožarnom prosjeku. Prosjeci su linije oslobođene od lako zapaljive flore, kod kojih nagib terena nije presudan. Jasno je kako se radi o putu, serpentini nagiba, širine, oblikovanja zavoja i drugih elemenata prilagođenih KOLNOM prometu.
Potpuno druga tema, ali za ovaj krajolik najvažnija, jest njegova prirodna kvaliteta. To je već očito iz činjenice da je u PPUO-u cijela padina označena kao spomenik prirode. Nakon predmetnog zahvata, može se samo govoriti o spomeniku sveopćoj devastaciji.
Jedan od istaknutijih nepredvidljivih ekoloških problema jest poremećeno otjecanje slivnih voda. Na nekoliko mjesta modificiran je potok - bujični tok. Izmjene su i u dionici i u presjeku korita.
Neke instalacije u međuvremenu jesu izvedene u ovom smislu, ali naoko to sve izgleda „ajme i kuku“. Posljedica neplanskog modificiranja bilo kojeg vodotoka može biti katastrofalna: erozija tla, uništavanje autohtonih kultura, nemogućnost njegove obnove...
Treba imati na umu i to da padina između magistrale i mora nije sasvim prirodna. Nekoć su pašnjaci nježno bili zasječeni tzv. Carskim ili Napoleonovim putem. Dakle, može se govoriti i o kultiviranom / kulturnom krajoliku. Taj put je brutalno rasječen novom cestom.
Devastacija na pomorskom dobru je treća golema tema, a ta neka bude za drugu priliku.
Cijeli prošli mandat ukazivali smo na nezakonitosti i na Vruji i na Bolu i na Benama i na svim ostalim problematičnim koncesijama. Zaštita pomorskog dobra, zaštićenih područja prirode i sustavno prostorno planiranje i dalje će biti prioriteti od kojih nećemo odustati.
