Svakog jutra prije 8 sati njih dvojica su u bazenu u Lori. Dužina za dužinom, traka do trake, bez 'teško mi je' ili 'ne mogu'. Antonio Bošnjak i Ante Jurin pajdaši su kakve ćete rijetko upoznati.
"Pristojan, kulturan je, zgodan je, pametan... Stvarno je krasan, krasan prijatelj! Imam ga u srcu i da bude dobar", rekao je Antonio o Anti.
Vidim on tu nadgleda, sve je čuo što si rekao o njemu?
"Je. On je moj, on je moja zvijezda rođena."
Zvjezdani status u Splitu ovaj si je duo osigurao prije nešto manje od 2 mjeseca, kada se sa Europskog plivačkog prvenstva za osobe s Down sindromom vratio s brončanom medaljom. U Portugalu su u mix-štafeti s Lucijom Mijolović i Marijom Pinjuh isplivali rezultat kojem se nitko nije nadao. Osim možda Ante.
"Plaka san od sriće šta san uhvatia broncu, eto. Bia san ponosan i sretan, mi smo se nadali prvom mjestu u toj kategoriji – da ćemo bit prvi, na kraju treće mjesto", oduševljeno će Ante.
Nadovezao se Antonio:
"Bia san sretan – šok, suze mi idu. Ma to je ljubav, neman ni riči.“
Bez riječi su ostali i kada su stigli kući – jer dočeka kakav im je priređen ne bi se posramili ni najveći hrvatski sportaši.
"Kad san vidia to sve, kad je meni to srce puklo od radosti! Znaš šta? To je stvarno ponos i hvala njima i hvala i Ciplu."
Medalja iz Portugala kruna je svega onoga što protekle 3 godine rade pod paskom trenera Jure.
"Ajde, slušaj me – dva bazena leđno, lagano samo se ispruži na leđa, takni zid gore i ovde."
Antonio pita Antu:
"Reci ti meni kakvi je Jure, jel on dobar ili strog?"
"Dobar je. Ima ženu, malo je strog."
Strog?
"Da."
Znam. Znam da ti je on strog, ali moramo ga slušati.“
"Da, znam."
"Najlipše je s njima što su – oni su iskreni. Znači, nema kod njih neiskrenih stvari, nema laganja. Uvik znate na čemu ste s njima. Znate kad im se ne da – ne da im se, kad im se radi – radi im se i uvik možete znat što očekivat. I veliki, veliki su radnici, ali ti radnici – to nije samo bazen", kaže za Novu TV Jure Benić, trener u PPK Cipal Split.



