Supetarska gradonačelnica Ivana Marković podijelila je emotivnu poruku koju je dobila, zapravo pismo koje je pokazalo da još uvijek ima dobrih ljudi.
Njezinu poruku prenosimo u cijelosti.
Prenosim poruku jutros iz inboxa prevedenu na hrvatski. Pratila sam sve što se dešavalo i sve što mogu kazati da je lako biti gradonačelnica u ovakvom gradu sa ovakvim ljudima! ❤
Berlin, 24. srpnja 2022
Poštovana gospođo Ivana,
Mi smo LC i C , brazilsko-njemačka obitelj s dvoje djece, M (😎 i N (3). Došli smo na otok Brač kao turisti koji su ovo ljeto prvi put posjetili vašu zemlju. Međutim, strašna nesreća prekinula je naš posjet trećeg dana našeg odmora i natjerala nas da vam napišemo ovo pismo.
Na povratku u Supetar iz Bola 17. srpnja poslijepodne doživjeli smo tešku prometnu nesreću. Malim čudom djeca nisu ništa stradala, a mi odrasli smo imali samo ozljede koje će s vremenom zacijeliti. Dobili smo novi život – i unatoč strašnim okolnostima nesreće, on je izvor novootkrivene vjere u ljudsku dobrotu, dobrotu i duboku povezanost s otokom Bračem i njegovim ljudima.
Moja žena i ja bili smo ranjeni i zarobljeni u olupini automobila. Mnogi su ljudi odmah stali i pokušali pomoći. Unatoč složenoj situaciji iznimnim smo profesionalizmom spašeni rukama iskusnog Nikole Martinića Dragana, zapovjednika supetarskih vatrogasaca, a njegova ekipa helikopterom prevezena u splitsku bolnicu. Tijekom akcije spašavanja Nikola je bio izuzetno angažiran, razgovarao je s nama i smirivao nas, uvjeravajući nas da su djeca na sigurnom.
Mogli biste reći da se do sada dogodilo ono što se očekuje od dobrog, profesionalnog spasilačkog tima koji radi svoj posao.
Ali ono što je uslijedilo u sljedećim satima i danima nadilazi ono što smo ikada mogli zamisliti – pravi primjer ljudske dobrote i osjećaja služenja raznih ljudi.
Zabrinut zbog emocionalnog stanja djece koja su morala ostati dok su im roditelji odvođeni, načelnik Peruzo raspitivao se u prometnoj gužvi koja se stvorila može li netko govoriti njemački i pomoći u prevođenju. Vrlo sretnim slučajem javila se danska dječja psihologinja (također na odmoru sa svojom obitelji) i ponudila pomoć.
Osim toga, Jakov Zlatar i Peruzo uspjeli su uvjeriti djelatnicu socijalne službe da se na 2 dana preseli u DVD i brine o djeci dok roditelji nisu otpušteni. Prihvatila je zahtjev i preuzela sve odgovornosti kod lokalne policije.
Kada smo supruga i ja otišli iz bolnice, vidjeli smo našu djecu potpuno integriranu u novu hrvatsku vatrogasnu obitelj. Bili su sretni i potpuno integrirani s različitim smjenama profesionalaca. Naučili su neke riječi hrvatskog i stekli toliko novih prijatelja da nisu željeli napustiti DVD ni zemlju.
U trenucima kao što je ovaj koji naš svijet trenutno živi, mislimo da smo bili blagoslovljeni što smo upoznali ljude poput Peruza i njegovog tima.
Pokazali su nam da dobrota još uvijek živi u čovjeku i formirali 4 nova ljubitelja Hrvatske.
Ispričavam se na dugom pismu, ali trebali biste biti ponosni na uslugu koju pružate svojim ljudima i onima koji posjećuju vašu županiju.
S poštovanjem, L i C!
