Mundijal u kasnu jesen, zapravo zimu, zbog katarskih dolara mnogima nije baš najbolje 'sjeo'. Svako vrijeme je međutim dobro za podsjetiti kako se 'balun', odnosno igra s loptom, igrala na ovim našim prostorima prije – dvije tisuće godina! Potvrdila je to svojedobno i FIFA, a u međuvremenu su osnovane i dvije udruge koje se bave očuvanjem baštine, promicanjem kulture i turizma – jedna iz Sinja, jedna iz Trilja, te ma koliko se neki trudili posijati sjeme razdora i animoziteta, nakon razgovora s čelnicima udruga možemo samo zaključiti da bi figurativne utakmice, ali i one prave, između Trilja i Sinja bile izuzetno prijateljski nastrojene... Iako smo s čelnicima udruga razgovarali odvojeno, kao da nismo, toliko se dobro nadopunjavaju informacijama o jednom starom događaju koji ih je na kraju ujedinio, iako je jedno vrijeme prijetio razdorom.
Dječak s loptom
Krenimo ipak redom: sve je 'zakuhao' prije više od pola stoljeća Bepo Britvić, sinjski arheolog i povjesničar, koji je istraživao stelu Gaiusa Laberiusa, dječaka s loptom istaknutu na kući u Sinju, u Vrličkoj ulici.
- Na inicijativu našeg arheologa 1969. godine je došla komisija FIFA-e i te je godine u njihovom časopisu izašla stela dječaka s loptom kao potvrda da se na ovim prostorima igralo balunom. Na Gardunu preciznije, gdje je bila utvrda Tilurium u kojoj se nalazila VII rimska legija, utvrda od velikog strateškog značaja jer je nadzirala most i tok rijeke i prije nego li je postojao Sinj i Trilj. - govori nam Damir Banić, dopredsjednik Udruge 'Gaius Laberius' Gardun, triljske organizacije za promociju dječaka s nogometnom loptom, ali i ostalih povijesnih, sportskih, kulturoloških zanimljivosti ovog područja. Nadopunjuje informacijama Dejan Poljak iz Udruge PKD Gaj Laberije - to je sinjska udruga, starija (osnovana 2005. godine) te posljedično i aktivnija u promociji ne samo fascinantne priče o sedmogodišnjem dječaku...
- Cijela priča je izašla u FIFA-inom biltenu te godine, no pronalazak je mjerodavan po jednoj specifičnosti – po cijelom Mediteranu, pa čak recimo i na području Sarajeva, pronalaze se slični spomenici ili artefakti, ali jedino ovaj dječak drži loptu koja ima heksagone, naizgled šivenih 26 heksagona identičnih onima na današnjoj lopti za nogomet. I naravno, jedino je o Gaju Laberiju pisala FIFA. - kaže Poljak.
Sinj ili Trilj?
Naglašava kako je sinjska udruga ipak puno šire koncipirana, na promociji raznih saznanja i činjenica o ovom području iz doba antike. Ponosni su na fundus opreme koji je kazališnog tipa, a svako ljeto organiziraju spektakularnu utakmicu između Rimljana i Delmata, 'nogometni' susret koji je tijekom proteklih godina gostovao u Naroni, Splitu, u Burnumu (Nacionalni park Krka)...
Pokušali smo malo isprovocirati naše sugovornike, zanimao nas je njihov stav o tome gdje bi se događaji oko Gajusa Laberijusa trebali održavati, Sinju ili Trilju, jer je posljednjih godina među širom populacijom zavladao neočekivani lokal-patriotizam, određeno svojatanje dječaka s nogometnom loptom. Uzalud, i Poljak i Banić apsolutno žele suradnju te su protiv bilo kakvih podjela...
- Istina je da je stela nađena na Gardunu, slažemo se, ali je na ovoj kući postavljena praktički već gotovo 300 godina. Prolazilo se pored stele, a da nitko nije obraćao pažnju dok nije Bepo Britvić sve pokrenuo, a posljednjih 15-ak godina naša udruga aktualizirala pronalazak. Ali mi nemamo nikakvih problema s tim, može se igrati utakmica u Trilju, nogomet nema granica. Mi živimo da dokažemo kako je Hrvatska kolijevka nogometa i to promoviramo. - kaže prvi čovjek sinjske udruge.
"Englezima padne teško"
Slično razmišljaju u Trilju, gdje imaju zanimljivo iskustvo s turistima. Njemački, talijanski ili skandinavski turisti nemaju nikakvih problema kada doznaju za cijelu priču, no Englezima sve 'padne' jako teško - ne žele prihvatiti da se nogomet igrao u Dalmaciji prije dva tisućljeća, i dalje brane svoje otoke kao domovinu najpopularnije igre na svijetu... Triljska udruga radi na promociji kraja kao nogometne kolijevke (Udruga Gaius Laberius Gardun je osnovana s ciljem promicanja, razvitka i unapređenja znanosti, ekologije, kulture i zdravog življenja), a hoće li u Trilju biti kakva replika Gaiusa Laberiusa kao podsjetnik na mjesto gdje se originalno nalazio – od nekadašnjeg Triliuma nije ostalo gotovo ništa, arheološki nalazi su odneseni u splitski muzej, a čak i obiteljska kuća Damira Banića nalazi se unutar nekadašnjeg amfiteatra jer je logor tijekom stoljeća poslužio stanovništvu kao dobar izvor kamena za izgradnju kuća – to je stvar dogovora. 'Mi smo od osnivanja udruge krenuli politikom suradnje sa sinjskim kolegama, na više razina, a mogu samo zaključiti kako je nerazumno to što je nekima krivo zbog tih dobrih odnosa.' - zaključuje Banić.
Bio Sinj ili Trilj, poanta je da se ne moramo dakle čuditi fascinantnom sportsko-genetskom kodu ljudi iz Dalmacije. Pogotovo što se tiče nogometa, nakon dvije tisuće godina talenata, 'nasljednika' Gaja Laberija ne može manjkati.
