U originalu naslov Pirandellove drame glasi „Šest lica traži autora“, ali kakvog bi autora mogli tražiti njegovi likovi? Odgovor na to pitanje možemo doznati samo ako pročitamo djelo, ali što ako smo izgubili osjet za vid? Drama poznatog talijanskog autora napisana je i praizvedena u Rimu daleke 1921. godine, a da bi navedeni dramaturški tekst mogle čitati i slijepe osobe pobrinuo se Francuz Louis Braille koji je gotovo sto godina prije toga akademskoj zajednici predstavio svoje univerzalno pismo s uzdignutim točkicama.
Sigurno se sada pitate zašto vaše čitatelje zamaramo nebitnim povijesnim činjenicama. E pa, danas slavimo 217. rođendan Louisa Braillea, francuskog učitelja i glazbenika koji je svjetsku slavu stekao izumom pisma za slijepe osobe koje se u njegovu čast naziva Brailleovo pismo ili brajica. U svijetu se tradicionalno Svjetski dan Brailleova pisma obilježava 4. siječnja, na dan izumiteljeva rođendana. Ovom prilikom i Županijska udruga slijepih Split pridružuje se ovoj velikoj obljetnici sastavljanjem kratkog eseja o povijesti, sadašnjosti i budućnosti brajice, poručuju iz Županijske udruge slijepih.
Za početak, tko je bio Louis Braille?
Louis Braille rođen je 4. siječnja 1809. godine u francuskom mjestu Coupvray, nedaleko od Pariza. Kao dječak doživio je nesreću u očevoj postolarskoj radionici, nakon koje je, uslijed komplikacija, potpuno oslijepio. S deset godina pohađa Kraljevski zavod za slijepu mladež u Parizu (Institut National des Jeunes Aveugles), gdje uči čitati iz knjiga s velikim ispupčenim slovima koje su bile skupe za izradu i izrazito nepraktične za korištenje. Već u svojim tinejdžerskim godinama Braille pokušava pojednostavniti sustav, a to će mu kasnije uspjeti zahvaljujući poznavanju tzv. „noćnog pisma“ francuskog časnika Charlesa Barbiera, odnosno taktilnog sustava uzdignutih točkica kojim su vojnici čitali poruke u mraku, bez osvjetljenja.
Godine 1829. Louis Braille predstavlja vlastiti izum – malu pravokutnu ćeliju u koju smješta do šest ispupčenih točkica u različitim kombinacijama, čime se ukupno dobiva 63 znaka za označavanje slova, brojeva i interpunkcije, a koji se mogu jednostavno prilagoditi pravopisu različitih jezika.
Kako se danas uči brajica?
Zbog svoje univerzalnosti i prilagodljivosti „brajica“ je do danas ostala temeljni način opismenjavanja slijepih učenika u obrazovnim institucijama diljem svijeta. Učenje brajice započinje puno prije taktilnog čitanja uzdignutih točkica na papiru. Učenici prvo prolaze vježbe za razvoj taktilne osjetljivosti, odnosno uče kako precizno koristiti jagodice prstiju, snalaziti se u prostoru stranice i razlikovati sitne razlike u ispupčenju. Nakon toga postupno se savladava brailleova abeceda, znak po znak, slovo po slovo, uz oznake za interpunkciju i brojeve.
Učenje čitanja i pisanja brajice ne bi imalo smisla da ne postoje knjige i udžbenici tiskani na brajevom pismu. Cijeli proces odvija se u nekoliko faza: prvo se tekst iz udžbenika unosi u računalo skeniranjem ili tipkanjem, zatim se koriste programi za pretvorbu u brajični kod (prilagođavajući hrvatske dijakritičke znakove, matematiku ili glazbu posebnim notacijama); druga faza uključuje korekturu koja se uvijek odvija od strane posebno osposobljene osobe – korektora koji je ujedno i slijepa osoba – te nakon toga slijedi završna faza, odnosno tisak udžbenika na Brailleovom pisaču i specijalnom papiru debljine 120–180 g/m² (za usporedbu, debljina običnog papira za print i fotokopiranje iznosi 80 g/m²). Brailleov pisač stvara reljefne točkice utiskivanjem, dok se za ispis slikovnog reljefnog materijala koristi termo-papir ili plastična folija za taktilne prikaze.
Županijska udruga slijepih Split u partnerstvu s Centrom Vinko Bek iz Zagreba, već četvrtu godinu zaredom, ponosni je nositelj projekata financiranih od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih putem „Javnog poziva za financiranje projekata za prilagodbu i izradu udžbenika/literature za slijepe i slabovidne učenike i studente za školsku/akademsku godinu 2025./2026.“ Cilj projekata je omogućiti našim slijepim učenicima ravnopravno sudjelovanje u redovnoj nastavi zajedno sa svojim videćim prijateljima i kolegama. Udruga, također, posjeduje i Brailleov printer koji je trenutno na privremenoj posudbi COO Vinko Bek kako bi rehabilitatoricama olakšali prilagodbu materijala za naše slijepe učenike.
Kada govorimo o pristupačnosti i dostupnosti knjiga za slijepe osobe, moramo napomenuti da u Zagrebu djeluje Hrvatska knjižnica za slijepe koja omogućava posudbu tiskanih knjiga na brajici i audio-knjiga na CD-u slijepim osobama. Posuđene knjige šalju se putem pošte u sve dijelove lijepe naše Hrvatske.
Čitati ili slušati?
Vratimo se na početak našeg teksta. Korištenjem suvremene IT i mobilne tehnologije vrlo je vjerojatno da će većina slijepih osoba prije posegnuti za audio-verzijom Pirandellove drame. Dostupnija je za skidanje s poznatih servisa i budimo iskreni: udobnije se zavaliti na kauč poslije dobrog ručka i pustiti zvučnu snimku nego sjesti za stol s teškom knjigom i prelaziti jagodicama prstiju po papiru s točkicama. Brajica kao pismo poznata je slijepim osobama koje su je naučile u školi; kasnije oslijepljene osobe ne poznaju brajevo pismo te se u svakodnevnom radu više oslanjaju na mobilne uređaje s instaliranim govornim jedinicama.
Upravo zbog toga, u današnjem digitalnom svijetu postaje sve važnije njegovati tradicionalne vještine i ne dozvoliti da trud pojedinaca kao što je bio Louis Braille padne u zaborav, navode iz udruge.
