Sara, tako ćemo je zvati zbog zaštite identiteta, ima četrnaest godina, ponosno za 24sata kaže da će skoro petnaest. U krilu nježno drži svog tromjesečnog sinčića, ljubi mu živahne ručice i smije se. Majka je, iako i sama još uvijek dijete, dijete velikih nevinih, znatiželjnih očiju. Ani je, drugoj djevojci, 17 godina, i majka je dvogodišnje djevojčice koja, dok pričaju, brblja na svom dječjem jeziku, i uživa u pudingu od vanilije.
U Majčinskom domu u Nazorovoj u Zagrebu, gdje se pruža privremeni smještaj trudnicama i majkama s malim djetetom. Trenutačno je tu osam mladih mama, u najvećem broju maloljetnih, i njihovih osam beba. Žive u prizemlju dječjeg doma, gdje mogu ostati dok se školuju. Uče kako biti roditelj, kako brinuti o djetetu, o sebi, o kućanstvu, uče, jednom riječju - život. I same ovdje odrastaju, uz veliku pomoć stručnog osoblja. Neke su, trudne ili s djetetom, stigle iz drugih domova iz cijele Hrvatske, druge pak iz svojih obitelji, u kojima iz različitih razloga nisu mogle ostati.
I Sara i Ana su došle iz svojih obitelji, trudne, s teškim životnim pričama, koje su omele njihovo odrastanje, školovanje... Svoju su trudnoću obje sugovornice 24sata spoznale kasno, kad alternative više nije ni bilo.
- Nisam znala da sam trudna, shvatila sam to tek kad sam već ušla u četvrti mjesec trudnoće. Imala sam teško djetinjstvo u obitelji, priča nam 14-godišnja Sara. Detalje tih tužnih života ne možemo ispričati, kako bi im zaštitili identitet. Sara ide u osnovnu školu, hvali nam se kako je unatrag dva dana "zaradila" tri petice. Kako je biti majka od 14 godina, pitaju je.
'Lijepo nam je ovdje'
- Dobro, ovdje imam sve što nam treba, i puno toga sam naučila o bebi, o sebi, zdravlju... Lijepo nam je ovdje, govori djevojka lijepih očiju. Ne razmišlja o tome je li zbog djeteta izgubila djetinjstvo, "tako je kako je", sliježe ramenima.
- Idemo dalje, moj dječačić i ja. Volim ga jako, super je beba - zadovoljna i skoro uvijek nasmijana, govori. Je li ih majčinstvo preko noći učinilo zrelijima, pitaju djevojke.
- Svakako! Dobile smo velik zadatak - govori Ana.
- Preko noći su dobile zadatak za odrasle, a i dalje su djeca - nadovezuje se Martina Mladić, psihologinja u Nazorovoj, voditeljica tima koji brine o ovim djevojkama, mladim majkama. Imaju svu podršku koja im treba - medicinske sestre i odgajateljice koje borave s njima ovdje u smjenama, u Nazorovoj je i pedijatrijska ambulanta, sve im je pri ruci. Kad im treba odmor, ili moraju učiti za školu, odgojiteljica preuzima brigu o djeci.
'Najmlađa nam je majka imala 13 godina'
- Dolaze nam majke iz cijele Hrvatske, još kao trudnice, ili iz rodilišta s bebama. Kod nas mogu ostati do godine dana djeteta, ali i duže ako se, na primjer, majka školuje, odnosno u specifičnim okolnostima, jer nam je cilj ne razdvajati majku i dijete ako mama brine o djetetu. Najmlađa nam je majka imala 13 godina, najstarija dosad 44, a osim osiguranog krova nad glavom, ovdje imaju priliku učiti o roditeljstvu, dobiti znanja koja nisu dobila u svojim obiteljima, imaju našu punu podršku za situaciju u kojoj su se našle - priča psihologinja.
Djeca tu žive uz majku, imaju osigurane sve potrebe, kao da su u obitelji, a ukoliko je potrebno, dostupna im je i rana razvojna podrška.
- Od prvog dana ih učimo babyhandling, fizioterapeutica i radna terapeutica ih nauče kako ispravno nositi bebe, prate njihov motorički razvoj. Uz to, uče kuhati, brinuti o kućanstvu, same brinu o svom prostoru i svojim stvarima, dakle, čiste, peru i peglaju svoju odjeću... - pojašnjava psihologinja dok s majkama i njihovim bebama sjedimo u prostranom, lijepom velikom dnevnom boravku, uz koji je i igraonica za djecu, na drugom kraju pak kuhinja, vani igralište, terasa, vrt. Neke su majke u sobi same s djetetom, nekad sobu moraju dijeliti dvije, a i inače moraju funkcionirati kao "cimerice", o svemu se dogovarati, dijeliti dužnosti, međusobno si pomagati.
- Najteže je, priznajem, ujutro ustati za školu, kroz smijeh će 17-godišnja Ana dok trči za svojom zaigranom djevojčicom, i pazi da se ona ne udari. Obje spretno nose svoje bebe, pune nježnosti. Djevojke su novinare 24sata dočekale s tortom koju su same ispekle, i, kažu, bila je to jedna od najboljih domaćih torti koje su u životu probali. Ana kaže da voli kuhati, ali joj je najveća želja ipak postati - automehaničarka.
Nazorova joj je i dom i obitelj
- Zbilja bih to voljela raditi u životu, nadam se da ću i imati priliku. Zaposlit ću se, raditi, sebi i kćerkici osigurati normalan, lijep život, govori djevojka. Majka joj je umrla, oca nema, sama je, Nazorova joj je i dom i obitelj.
- Puno sam ovdje naučila, o svemu, tu sam dvije godine, došla sam u trudnoći, dogodilo se..., kaže Ana. Psihologinja Mladić dodaje kako je djevojka zaista spretna, snalažljiva, brzo uči.
- Potičemo ju na obrazovanje jer vidimo da ima potencijala. Zbog uvjeta odrastanja, pa onda i online nastave, došla je s velikim obrazovnim deficitima, što se trudimo nadoknaditi, napominje.
Trudnoća se ovim djevojkama doista "dogodila", psihologinja Mladić nam kaže kako velika većina maloljetnih majki koje im dolaze ne znaju puno o začeću, kontracepciji, o trudnoći, reproduktivnom zdravlju, cijepljenju...
- Kad nam dođu, jakao puno s njima radimo na osvješćivanju brige o cjelokupnom zdravlju, uče da je ta briga pokazatelj kako će brinuti i o svojoj djeci. Surađujemo s raznim udrugama i ustanovama pa im povremeno organiziramo i predavanja stručnjaka za reproduktivno zdravlje, mogu birati ako žele kontracepciju, tu smo im podrška, naglašava stručnjakinja.
Cijeli članak pročitajte OVJDE.
