Postoje pobjede Hajduka, titule i kupovi koje pamtimo. Postoje i mitski porazi, ispadanja iz europskih natjecanja, trenuci kad smo bili bolji i trebali proći dalje – naše tuge koje su nas odredile i još više produbile ljubav i odanost prema bijeloj boji. Danas se prisjećamo jedne utakmice i jednog poraza, odigranog na jučerašnji dan prije 44 godine, na što su nas podsjetile društvene mreže. Utakmice prebitne u splitskoj nogometnoj memoriji, koju moramo notirati na ovoj crti hajdukologije.
Derbi koji je odlučivao sezonu
Tog 28. veljače 1982. Hajduk je u trećem kolu proljetnog dijela prvenstva bivše države dočekivao Dinamo. Ali ne bilo kakav Dinamo. Zagrepčani, osokoljeni pobjedom nad Crvenom zvezdom od 3:0 sedam dana ranije na zaleđenom Maksimiru, dolazili su u Split po potvrdu svog juriša na titulu prvaka nakon 24 godine posta.
U Splitu ih je čekao pravi Euro Hajduk, koji je u prva dva proljetna kola pobijedio Vardara i Željezničara te koji je te sezone u Kupu UEFA, pod vodstvom velikog trenera Biće Mladinića, bez većih problema eliminirao Stuttgart i belgijski Beveren, a umalo i španjolsku Valenciju. Nasljednik škole barbe Luke Kaliterne, nekadašnji izbornik i nogometni filozof, koji je već govorio kako se više ne vidi među seniorima nego u radu s mladima, dobio je tek u svojoj 52. godini priliku biti prvi trener svoga Hajduka – spreman dokazati Splitu i svitu kako njegova titula prvaka s beogradskim Partizanom četiri sezone ranije nije bila slučajna.
Rekordni Poljud i crveni kartoni
Split je te nedjelje okupalo sunce. Grad je od ranog jutra bio krcat, lokali puni, sve u znaku derbija. Ulaznice su planule danima ranije, šverceri su ih prodavali po pet puta višoj cijeni, a iz Hajduka su čak u prodaju pustili i stepenice na istočnoj tribini. Objavljeno je kako je prodana 51.000 ulaznica, a prema procjenama na Poljudu je bilo oko 55.000 gledatelja – postavljen je rekord stadiona.
Nisam smio na utakmicu. Govorilo se da je opasno, da je gužva, radio je apelirao da djeca ne dolaze. U to sam vrijeme igrao dječju ulogu u predstavi „Čovik, zvir i kripost“ HNK Split i navečer me čekala izvedba, što je bio dodatni razlog da me ćaća ne vodi na susret koji je Hajduk mogao dovesti na prvo mjesto prvenstvene ljestvice. Toliko sam bio zaluđen da sam zaboravio i sat predstave dok sam čekao TV reportažu, kakve su se tada prikazivale nakon utakmica, pa sam umalo zakasnio u teatar.
Utakmicu generacije slušao sam na radiju, uz glas Ede Pezzija. Već na početku, kod korner-zastavice, sukobili su se Milivoj Bračun i Zlatko Vujović. Sudac Damir Matovinović obojici je pokazao crveni karton. To je bio težak udarac za „bijele“, jer je Zlatko Vujović tada bio jedan od najboljih europskih napadača i ključna figura Hajdukove igre.
Dinamo je pod vodstvom Ćire Blaževića te sezone lomio protivnike u prvih dvadesetak minuta, a tako je bilo i na Poljudu. „Plavi“ su poveli 2:0 golovima Velimira Zajeca i Štefa Deverića, a veliku priliku imao je i Zlatko Kranjčar. Hajduk je dobio jedanaesterac, no Ivan Gudelj ga nije realizirao. Na konačnih 1:2 smanjio je Zoran Vujović.
Za Hajduk su te nedjelje igrali: Pudar, Bonačić, Miljuš, Gudelj, Primorac, Rožić, Zlatko Vujović, Slišković, Zoran Vujović, Pešić i Čop. Ušli su Šalov i Vulić.
Propala velika 1982.
Dinamo je tom pobjedom trasirao put prema tituli na nikad punijem Poljudu. Otpočelo je ono što se u nogometnoj mitologiji naziva Dinamovo proljeće – naslov prvaka nakon 24 godine, Ćirin bijeli šal i probuđeno hrvatstvo pod plavim nebom Zagreba.
Hajduk je još mogao do naslova 1982., godine u koju je na Poljudu puno uloženo. Sljedeće kolo odigrao je 1:1 s Veležom u Mostaru, uz još jedan nerealizirani jedanaesterac. Sve nade „bijelih“ ugašene su nekoliko kola kasnije na Karaburmi protiv OFK-a, gdje su Serpak i Tripković teško ozlijedili Blaža Sliškovića. Zbog te ozljede morao je završiti sezonu i propustiti Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj koje se igralo tog ljeta. U tom trenutku bio je zasigurno najbolji igrač lige.
Karaburma je za Hajduk uvijek bila mjesto krajnosti – ondje su se titule osvajale ili gubile na čudne načine.
Tako je propala Hajdukova osamdeset druga, sezona od koje se mnogo očekivalo. Moćan i pojačan Hajduk završio je na trećem mjestu, trener Biće Mladinić se povukao, a „bijele“ je u novu sezonu poveo Petar Nadoveza.



