Kako piše ugledni francuski portal L'Equipe, Ante Budimir uzdigao se na nebu Splita i dohvatilo zvijezde. U svojih 33 godine konačno je postigao odlučujući pogodak za Hrvatsku, u pobjedi protiv Francuske (2-0) u četvrtak. Iako mu je to bio tek četvrti gol u 29 nastupa za reprezentaciju, ovaj zgoditak uklapa se u njegovu sjajnu formu s Osasunom ove sezone (18 golova u 31 utakmici, od kojih 15 u La Ligi).
Ovaj uspjeh ga je smjestio na treće mjesto ljestvice najboljih strijelaca La Lige, odmah iza Roberta Lewandowskog (22) iz Barcelone i Kyliana Mbappéa (20) iz Real Madrida. "Jako sam sretan i ponosan što održavam formu i zadovoljan sam kako mi se odvija karijera", izjavio je Budimir, nakon što mu je predsjednik Osasune, Luis Sabalza, uručio nagradu za najboljeg strijelca u povijesti kluba u La Ligi (59 golova u 149 utakmica).
Put izbjeglice do nogometne slave
Ova nagrada je priznanje za njegovu upornost i odlučnost da uspije u nogometu. Poput mnogih iz njegove generacije, njegov život oblikovan je ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Rođen u Zenici 22. srpnja 1991., ali podrijetlom iz sela Ozimica u Bosni i Hercegovini, regiji tada naseljenoj s 80% muslimana, Budimir, katolik iz Bosne, bio je prisiljen pobjeći od bombi i masakra sa samo šest mjeseci, nakon smrti oca u prometnoj nesreći.
"Hrvatska mi je dala sve i jako sam joj zahvalan. Da sam ostao u Bosni, vjerojatno bih radio na poljima, pomažući obitelji."
Sa svojom majkom Janjom i sestrama blizankama, Irenom i Renatom, pronašao je utočište u Velikoj Gorici, blizu Zagreba. Trebalo je proći šest godina da bi mogao ponovno prijeći granicu, tada pod nadzorom mirovnih snaga UN-a, kako bi posjetio svoje dvije bake. Od tada ih posjećuje svako ljeto, a tijekom godine razgovaraju preko WhatsAppa, piše ugledni francuski portal L'Equipe
Od borilačkih sportova do nogometa
U to doba otkrio je sport. Iako je bio strastven prema boksu i borilačkim vještinama, na kraju se odlučio za nogomet umjesto rukometa. Srećom po njega, jer je od svoje strasti uspio stvoriti karijeru. Zna kome duguje svoj uspjeh: "Hrvatska mi je dala sve i jako sam joj zahvalan, rekao je nedavno. Da sam ostao u Bosni, vjerojatno bih radio na poljima, pomažući obitelji."
"Labud iz Zenice" — nogometaš i student
Umjesto toga, "Labud iz Zenice", kako su ga prozvali u Crotoneu (Italija) zbog njegovog specifičnog stila igre, vodi život nogometnog nomada, dok paralelno studira na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, gdje su i njegove sestre diplomirale. To ga je u konačnici dovelo do reprezentacije, iako tek s 29 godina. Ako njegov pogodak pomogne Vatrenima da eliminiraju Tricolore ove nedjelje, mogao bi i sam napokon postati jedna od njihovih pravih zvijezda.
