Za Dalmaciju Danas piše mr. spec. Žana Pavlović, prof. psihologije
Jučer se jedno dijete nije vratilo iz škole. Jedan dječji život je ugašen. Sedmogodišnje dijete izgubilo je život tamo gdje bi trebalo biti sigurno, u svom razredu, u svojoj školi. Kakvo smo to društvo postali da nam djeca nisu sigurna u školama? Da govorimo o detektorima metala na ulazu u škole? Mogu li škole uopće biti zaključane?
Bolna je činjenica da su žrtva i ubojica, dijete od 7 i osoba od 19 godina. O mentalnom zdravlju i djece i mladih govorimo tek kada se nešto dogodi. Danas govorimo o mentalnom zdravlju kad pristižu vijesti o tragediji u zagrebačkoj školi.
910 djece na jednog psihijatra
Ministar govori kako „moramo razraditi neke dodatne pristupe i smjernice“... Zar ih nismo već puno puta razradili Ministre? Zar ih ne znamo već napamet? Koliko još žrtava potrebno kako bi shvatili ozbiljnost problema? Ne trebaju nam dodatni pristupi i smjernice, trebaju nam ljudi koji će se baviti s djecom. Djeca su prepuštena tehnologiji, emocionalno zapuštena, odgajaju ih youtuberi i influenceri, hrane se lajkovima s TikToka i imaju krive uzore dok društvu nedostaju stručnjaci mentalnog zdravlja, psihijatri i psiholozi. Pojavnost mentalnih poremećaja u porastu je kod djece i adolescenata te predstavlja velik problem za javnozdravstvenu zaštitu. Poremećaji mentalnog zdravlja su brojni, obuhvaćaju pojavu depresije, intelektualne poteškoća, rizično ponašanje i dr., a prema zadnjim podacima 10 do 20 posto djece i adolescenata ima neku vrstu mentalnog poremećaja. Gotovo 12 posto djece u dobi od 10 do 19 godina u Hrvatskoj, odnosno njih 50 tisuća ima probleme s mentalnim zdravljem. Je li dovoljno da se pokrenemo? 50 tisuća djece i 55 psihijatara, 910 djece na svakog psihijatra. Je l dovoljno? Ne, nije dovoljno.
Nema dovoljno psihologa u školama ili su preopterećeni. Nema dovoljno dječjih psihijatara i dječjih psihologa ni u sustavu zdravstvene skrbi, na pregled psihijatra i psihologa čeka se po par mjeseci. Znate li što je čekanje od 3 ili 4 mjeseca za dijete koje ima psihičkih problema ili za roditelja koji ne zna kako riješiti neki problem i treba savjet psihologa? Njemu treba pomoć odmah a ne za 4 mjeseca. Nemamo rješenja za djecu i mlade kojima je potrebna psihijatrijska skrb pa ih hospitaliziramo na druge odjele ili uopće ne hospitaliziramo jer ne znamo drugačije. Jedino što znamo je prebacivati odgovornost s jednog resora na drugi, čuditi se šta nam se sve događa dva, tri dana i zaboraviti, zaboraviti svi osim jedne majke. Majke djeteta kojeg više nema.
Oni nas trebaju sad
Mobilizirajmo se svi koji možemo pomoći i koji mogu nešto napraviti po pitanju dostupnosti psihijatrijske i psihološke pomoći djeci. Oni nas trebaju sad, ne za 3, 4 mjeseca, nego danas. Ne ostavljajmo ih za kasnije. Ako odmah i sustavno ne počnemo ulagati u mentalno zdravlje djece, jedino nam preostaju vježbe evakuacije. I okačimo o klin sve naše diplome. Bez riječi.
