Na današnji dan 1942. godine preminuo je Leopold Bogdan Mandić
Na današnji dan, prije točno 83 godine, svijet se oprostio od jednog od najponiznijih i najvoljenijih svetaca Katoličke Crkve – svetog Leopolda Bogdana Mandića. Hrvatski kapucin, poznat kao "apostol ispovjedaonice" i "mali div duhovnosti", preminuo je 30. srpnja 1942. u Padovi, ostavivši iza sebe naslijeđe koje nadilazi granice jezika, naroda i vjeroispovijesti.
Posljednji dani sveca u mirisu molitve i pokore
Sveti Leopold je umro onako kako je i živio – tiho, skromno i s molitvom na usnama. Prema svjedočanstvima njegove subraće, tog jutra, dok se pripremao za svetu misu, iznenada se srušio. Odmah su ga prenijeli u njegovu ispovjedaonicu – prostoriju koju nikad nije napuštao – gdje je primio sakrament bolesničkog pomazanja.
"Zdravo Kraljice", bile su mu posljednje riječi dok je držao ruke uzdignute prema nebu. Njegova duša, umorna od godina služenja drugima, pošla je u susret Onome kojem je cijeli život služio. Istog dana u Padovi je zavladala tišina. Narod je počeo pristizati iz svih krajeva Italije, a tijelo sveca bilo je izloženo u samostanu kako bi mu se vjernici mogli posljednji put pokloniti.
Rođen kao Bogdan Mandić 12. svibnja 1866. u Herceg Novom, u tadašnjoj Austro-Ugarskoj, potjecao je iz hrvatske obitelji duboko ukorijenjene u katoličkoj vjeri. Već u mladosti osjetio je duhovni poziv i pristupio redovnicima kapucinima, gdje je uzeo redovničko ime Leopold.
Unatoč tjelesnim manama – bio je nizak, visok tek oko 135 cm, imao je izraženo mucanje i kronične zdravstvene poteškoće – Leopold je duhovno nadmašio mnoge. Nakon ređenja 1890. godine, svoje redovničko djelovanje najvećim je dijelom proveo u Padovi, gdje je više od tri desetljeća služio kao ispovjednik. Dnevno bi provodio i po 12 do 15 sati u ispovjedaonici, slušajući ispovijedi tisuća vjernika.
Apostol pomirenja i jedinstva
Sveti Leopold posebno se isticao svojom ljubavlju prema istočnim kršćanima. Unatoč tome što je živio u Italiji, cijelog se života nadao da će se vratiti na istok kako bi radio na pomirenju Katoličke i Pravoslavne Crkve. Iako mu ta želja nikad nije bila ostvarena, često je znao reći: "Ako me Bog ne pusti na Istok za života, otići ću nakon smrti."
Zato ne čudi da ga vjernici diljem Europe danas smatraju ne samo zaštitnikom ispovjednika, već i simbolom ekumenizma, čovjekom koji je most između Istoka i Zapada.
Svečevo tijelo ostalo netaknuto u ruševinama
Jedan od najupečatljivijih trenutaka vezanih za svetog Leopolda dogodio se tri godine nakon njegove smrti. U savezničkom bombardiranju Padove 1945. samostan u kojem je živio gotovo je u potpunosti uništen. No, ispovjedaonica svetog Leopolda ostala je netaknuta – poput čuda usred ruševina. Vjernici su to doživjeli kao jasan znak svetosti.
Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 2. svibnja 1976., dok ga je papa Ivan Pavao II. 16. listopada 1983. kanonizirao. Tijekom jubileja milosrđa 2016., papa Franjo je njegovo tijelo dao prenijeti u Vatikan, uz relikvije svetog Padra Pija, kao znak posebnog poštovanja prema svećenicima ispovjednicima.
Sveti Leopold danas je zaštitnik ispovjednika, bolesnika i oboljelih od raka. Talijanska biskupska konferencija 2018. proglasila ga je zaštitnikom svih koji se bore s rakom, a diljem Hrvatske i Italije njegova se svetkovina obilježava misama, procesijama i molitvenim bdjenjima.
Njegovo tijelo počiva u Padovi, u istoj crkvi gdje je ispovijedao, a vjernici svakodnevno hodočaste njegovu grobu tražeći utjehu, oprost i snagu.
