Odlazak stručnjaka iz Hrvatske problem je za koji većina sustava (naš pogotovo) ne nudi rješenje. Osim što u sve većem broju slučajeva namjeravaju trajno napustiti državu u kojoj su se obrazovali i koja je u njihovo obrazovanje uložila znatna sredstva, svoje odlaske znanstvenici sve češće objavljuju javno i s popriličnom dozom ogorčenja.
Vezane vijesti
Jutarnji list primio je pismo znanstvenika, koji se uoči odlaska odlučio otvorenim pismom obratiti ministrici obrazovanja i znanosti Blaženki Divjak. Njegovo pismo prenosimo u cijelosti.
- Poštovana ministrice,
Nastavno na globalno prisutan trend razotkrivanja zlostavljača svake vrste, ja ću ovim putem razotkriti zlostavljače u znanstvenoj zajednici o kojima se priča u kuloarima, ali rijetko kada u javnosti. Tako, nakon deset godina provedenih na fakultetu u statusu asistenta i višeg asistenta i ja sam se, ne više odveć mlad, priključio mladima i starima koji odlaze iz Hrvatske. Pri tom ne nosim svoj doktorat iz humanističkih znanosti jer mi neće trebati. Nevažno je što sam pravovremeno doktorirao i skupio sve potrebne uvjete za daljnje znanstveno napredovanje, čak u sistemu bodovanja udvostručene u odnosu na tražene.
Trebalo je uhljebiti nekog drugog, naravno po političkoj i rodbinskoj vezi. Oni koji su djelovali za njega bili su efikasni i podli, a ostali gluhi, nijemi i slijepi, držeći čvrsto svoje pozicije i stav zataškavanja i nezamjeranja. Naravno oni koji su mogli nešto učiniti bili su potpuno nezainteresirani. Tako sam eto nakon godina psihološkog zlostavljanja najperfidnije vrste izbačen iz znanstvene zajednice. One znanstvene zajednice koja je moralni stup društva. One koja obrazuje mlade. I eto me na aerodromu. Za Irsku naravno. U mojoj se Hrvatskoj ne mogu zaposliti ni u rangu visoke stručne spreme jer to ne mogu ni moji studenti, a osim toga našao bih se u poziciji da se zajedno s njima javljam na natječaje, što mislim da nije fer. U Hrvatskoj s mojim doktoratom i prosjekom ocjena 5,0 ne mogu ništa. 5,0 postaje 0. Pitam se kakav je to nakaradni sustav koji nema mjesta za svojeg znanstvenika koji je izvršio sve obveze na vrijeme, a bez obzira na to taj isti sustav i dalje obrazuje mlade ljude iako u toj struci više za njih nema posla, kao što nema ni za tog znanstvenika.
Izvinjavam se državi Hrvatskoj što je kroz 10 godina na mene potrošila preko milijun kuna, a onda utvrdila da me ne treba. Izvinjavam se svim onim radnicima Gredelja, Kamenskog i ostalih propalih firmi što sam 10 godina uzalud radio i trošio novac državnog proračuna u koji su oni uplaćivali. Pri tom sam trpio omalovažavanje i iskorištavanje nazovi kolega koji su radili po nekoliko sati tjedno a dobivali pune plaće. Svjedočio sam održavanju nastave od strane osoba koje nastavu nisu kompetentne održavati, krivotvorenju normi, kontinuiranom prikrivanju i friziranju podataka koji ne odgovaraju objavljenim programima i satnici, prisvajanju tuđih zasluga, zlostavljanju mojih kolega. Koliko god mi je teško, odahnuo sam što sam se maknuo od tih ljudi i te i takve znanstvene zajednice u kojoj vladaju pravila zakulisnih i pokvarenih igri dostojnih Igre prijestolja, a gluma je prvorazredna.
Predlažem, poštovana ministrice, da pokretne kazneni postupak protiv nepoznatog počinitelja koji je omogućio da se zaposli jedan znanstvenik i država na njega potroši 1 milijun kuna, a onda ta ista država utvrdi da ga ne treba. Milijun kuna Države Hrvatske bačeno je u vjetar, pardon u Irsku. Ne treba Irskoj moj doktorat iz humanističkih znanosti, ali treba me za druge poslove koje ću raditi i koje bih radio i prije 10 godina kada sam mlad i pun entuzijazma krenuo u znanstvene vode , da sam znao da će moja znanstvena karijera tako završiti. Za sada imam vozačku, znam nekoliko jezika, informatički sam obrazovan, vrijedan sam, naučen trpjeti sve i svašta - naučile me moje nazovi kolege na fakultetu, već ću nešto raditi. Sve moje diplome ostale su u Hrvatskoj. Ako bude potrebno prekvalificirat ću se, za što god bude trebalo – mesara, vozača, konobara, skladištara, nevažno.
Molim Vas poštovana ministrice da smognete snage utjecati da se Povjerenstvo za Strategiju znanosti i obrazovanja te kurikularnu reformu sveobuhvatno pozabavi gorućim pitanjem ove države – a to je revidiranje upisnih kvota i broja visokoškolskih ustanova koje obrazuju mlade ljude u zanimanja koja nisu tražena na tržištu rada. Ovaj i ovakav školski sustav je ne samo bačeni novac poreznih obveznika nego lažna nada mladim ljudima da bi ipak mogli naći posao pa se odlučuju za studiranje bez perspektive nalaženja posla u struci. Mnogi od tih mladi ljudi obmanuti činjenicom da su se eto upisali, pa će valjda biti i posla, napustili su lažne nade i eto ih u autobusima i avionima za Europu i šire.
Evo i mene s njima u avionu za Irsku nakon što sam doktorirao i prethodno im predavao. Možda se susretnemo u kakvom skladištu da zajedno utovarujemo vreće za pristojne novce.
