U Ministarstvu obrane u srijedu, 10. lipnja 2020. godine održana je komemoracija viceadmiralu Davorinu Kajiću koji je preminuo u Zagrebu, 8. lipnja 2020. godine.
Komemoraciji su, uz obitelj preminulog viceadmirala, nazočili državni tajnik Ministarstva obrane Tomislav Ivić i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH admiral Robert Hranj sa suradnicima te djelatnici i pripadnici Ministarstva obrane i Oružanih snaga RH.
Državni tajnik Ministarstva obrane Tomislav Ivić rekao je kako je admiral Kajić dao nemjerljiv doprinos u prekretničkim vremenima stvaranja hrvatske države i njezine oružane sile, kao stručnjak, vojnik, a prije svega domoljub: „On je, ne štedeći sebe, sve svoje znanje, motive i svoju ljubav prema Hrvatskoj ulagao u naše pobjede i našu budućnost“.
Posljednji pozdrav Davorinu Kajiću uputio je i admiral Robert Hranj koji je tom prigodom istaknuo kako je viceadmiral bio vrhunski profesionalac: „Admiral Kajić bio je čovjek koji je posjedovao ogromno iskustvo i znanja koja su baš u to doba bila tako potrebna mladoj hrvatskoj državi i Hrvatskoj ratnoj mornarici. On je sva svoja znanja i iskustva stavio na raspolaganje Hrvatskoj, Hrvatskoj vojsci i mornarici“.
Na dan komemoracije, u prijepodnevnim satima, državni tajnici Ministarstva obrane Tomislav Ivić i Zdravko Jakop te načelnik Glavnog stožera OS RH admiral Robert Hranj upisali su se u Knjigu žalosti koja će biti otvorena u MORH-u do petka, 12. lipnja 2020. godine, do 16.00 sati.
Posljednji ispraćaj viceadmirala Davorina Kajića održat će se u petak, 12. lipnja 2020. godine, u krematoriju na Mirogoju s početkom u 14.40 sati.
Viceadmiral Davorin Kajić rođen je 13. kolovoza 1937. u Hrvatskoj Kostajnici. U Bakru je 1955. godine završio pomorsku školu, dok je u Divuljama 1958. godine završio Vojno-pomorsku akademiju Jugoslavenske ratne mornarice.
Na zagrebačkom Fakultetu strojarstva i brodogradnje diplomirao je 1966. godine. Iste godine zaposlio se na Brodarskom institutu u Zagrebu kao samostalni projektant u Odjelu za projektiranje podmornica gdje je sudjelovao u razvoju diverzantskih ronilica i podmornica. Bio je istraživač na području podvodne tehnologije. U to je vrijeme započela gradnja podmornice „Heroj“ pa se kroz neposredan rad na dokumentaciji, praćenju gradnje i prototipnim ispitivanjima, osposobio za istraživački rad i projektiranje podmornica. Prvi projekt 1970. godine na koji je bio iznimno ponosan bila je diverzantska ronilica R-2, dok je 1978. godine radio na razvoju diverzantske podmornice „Una“.
Tijekom svog života predavao je na Fakultetu strojarstva i brodogradnje, obnašao dužnost načelnika sektora, pomoćnika direktora za brodogradnju, radio je u Ministarstvu prometa Republike Hrvatske i bio pomoćnik ministra za brodogradnju.
Oružanim snagama RH pristupio je 17. svibnja 1993. Kao kontraadmiral bio je pomoćnik zapovjednika za političku djelatnost i sigurnost u Zapovjedništvu Hrvatske ratne mornarice. U čin viceadmirala promaknut je 1995. godine te je od 1996. do umirovljenja 2002. godine bio pomoćnik načelnika Glavnog stožera za ratnu mornaricu.
Odlikovan je Spomenicom domovinske zahvalnosti za 5 i 10 godina, Spomenicom Domovinskog rata, Redom hrvatskog trolista, Redom Ante Starčevića, Redom bana Josipa Jelačića, Redom Nikole Šubića Zrinskog i Redom kneza Domagoja s ogrlicom.
