Krajem veljače 2014. godine na inicijativu Nevena Majića, Nina Šešelja i Ante Borasa osnovan je Ženski nogometni klub Neretva, kao jedna od selekcija NK Neretve.
Prvi trener bio je Neven Majić koji je vodio treninge do ljeta, kada mu je kao pojačanje u stožer došao Duško Mijoč. Krenulo se s pripremama za prvu službenu sezonu u 2. HNLŽ, a prvi rezultati rada došli su kada su Jelena Kešina, Ivana Kolovrat i Glorija Šimunović pozvane u kamp Hrvatske U-19 reprezentacije. Prvu sezonu u 2. HNLŽ klub je završio na 2. mjestu, a kadetkinje su se plasirale na završnicu prvenstva Hrvatske i osvojile 4. mjesto.
Ovaj neretvanski ženski nogometni klub je šest godina igrao 1. HNLŽ, a danas igra 2. HNLŽ i s vrlo visokim ambicijama dočekuje novu sezonu.
Dvije ponajbolje igračice u povijesti kluba su Veronika Terzić, koja je sada član SFK Sarajevo, i Ana Bakalar, dokapetan ŽNK Hajduk. Trener Neretve je Ante Markota koji je stvorio desetak vrhunskih reprezentativki BiH i Hrvatske.
- Neretva se pokazala kao prava odskočna daska talentiranim curama - kazali su nam iz kluba kada smo ih kontaktirali.
"Puno njih me osuđivalo i čudno gledalo jer nikako nisu mogli povezati žensko i nogomet"
A razlog našeg javljanja bila je zainteresiranost za novo pojačanje ŽNK Neretve. Na obalu ove rijeke "uplivala" je mlada 18-godišnja Žanamari Števanja. Radi se o perspektivnoj vratarki, koja dolazi iz malog sela Glavica, koje se nalazi u općini Sukošan kod Zadra.
- Nogometom se bavim od malih nogu, odnosno od prvog razreda osnovne škole kada sam kao jedina cura igrala nogomet s dečkima iz sela. S obzirom na to da sam rođena u Gospiću u Ličko-senjskoj županiji i tamo provodila djetinjstvo, nogomet sam počela igrati u lokalnom muškom klubu NK Perušić sa dečkima i ovom prilikom bih se zahvalila svom prvom treneru Josipu Luliću koji me otkrio kao golmanicu - prisjeća se Žanamari svojih početaka.
No, nije početak bio lagan. Pogotovo ne sa psihološke strane.
- Bilo je neobično, čak ne meni koliko svima drugima oko mene. Puno njih me osuđivalo i čudno gledalo jer nikako nisu mogli povezati žensko i nogomet - iskreno će nam.
Kao što smo ranije naveli, Neretva nastupa u 2. HNLŽ.
- Meni kao curi od 18 godina je najbitnije da branim, a u Neretvi sam zadovoljna uvjetima koje su mi ponudili. Najbitnije od svega je to što ću tamo imati punu minutažu i steći iskustvo. Prošle godine sam također bila na posudbi u ŽNK Vrčevo Glavica koje se također natječe u 2. HNLŽ jer sam u dogovoru s roditeljima i trenerom Jurom Vuletom odlučila da je to najbolje za moj razvoj tako da je odlazak u Neretvu bio korak naprijed u mojoj karijeru jer im je cilj odlazak u 1.HNL, a procjeni trenera Vulete vjerujem u potpunosti - govori nam Žanamari.
"Velika mi je želja biti dio ženske ekipe Hajduka i to bi bilo ispunjenje mog sna"
Nije ženski nogomet tako lagan, kao što se nekad percipira.
- Vjerujte mi da je odricanja za ženski nogomet potrebno više nego što se misli. Dok sam išla u srednju školu često bi se događalo da izađem iz kuće u 12 sati, a vratim se u 23 sata. Odradila bi školu i nakon toga odmah trčala na trening, a kad mi je škola bila ujutro došla bih kući u 16 sati pa na trening išla u 17 sati. Bar mi nikad nije bilo dosadno. Sad kad sam upisala fakultet u Splitu imam više odmora preko ljeta, ali također radim dva posla uz treninge pa mi je i dalje dan dosta ispunjen. Naravno, nađe se vrijeme i za družiti se s prijateljima i obitelji - kaže nam.
Svoje planove ona jasno zna.
- Želim igrati nogomet dokad god budem mogla. A kad završim Kineziološki fakultet htjela bih se okušati i u trenerskim vodama. Kao vatrenoj navijačici muškog kluba Hajduk, velika mi je želja biti dio ženske ekipe Hajduka i to bi bilo ispunjenje mog sna - ambiciozna je mlada Zadranka.
Nažalost, još uvijek se ne može živjeti od bavljenja ženskim nogometom.
- Većina uz nogomet ima i nekakav posao. Mislim da je to problem jer se onda cure ne mogu sto posto posvetiti nogometu i treninzima, ali u svakom slučaju vidim napredak s obzirom na prošle godine. Međutim, vjerujem da ima nekoliko cura koje žive od ženskog nogometa u Hrvatskoj i njima svaka čast što su to uspjele postići. U svakom slučaju status nogometašica u Hrvatskoj raste iz godine u godinu - zadovoljno će ipak.
"Poruka za sve cure koje žele ili koje igraju nogomet je da se ne osvrću na nikakve komentare i da samo nastave jer će se ženski nogomet sve više popularizirati"
Uvjetima u kojima trenira je jako zadovoljna.
- Trenutno treniram sa ŽNK Donatom iz Zadra dok ne odem na fakultet u Split. Onda ću treninge odrađivati sa ŽNK Hajduk kako bi se mogla posvetiti i fakultetu i nogometu. Utakmice ću braniti za Neretvu - priča nam.
U svakom slučaju u ženskom nogometu se može dobiti puno prijateljstava, putovanja, iskustva i svega sličnoga.
- Možda ne zarađujemo kao muškarci, ali vjerujem da uživamo u nogometu jednako kao i oni…Kao što sam naglasila rijetko koja cura živi od nogometa tako da se ženski nogomet u Hrvatskoj igra iz čiste ljubavi. Ženski nogomet se može popularizirati možda da se utakmice počnu emitirati na TV-u. Bar one najzanimljivije, iako sve utakmice u ženskom nogometu mogu biti itekako zanimljive. U današnje vrijeme društvene mreže imaju jak utjecaj na društvo tako da bi se ženski nogomet mogao tamo više eksponirati. Meni je drago što ste Vi odlučili baš mene intervjuirati da pomognem u promociji ženskog nogometa u Hrvatskoj, a nadam se i šire. Vjerujem da je rijetko tko znao da se nedavno održavalo svjetsko prvenstvo u ženskom nogometu - zahvalna je Žanamari.
Na kraju je poručila sljedeće.
- Apeliram na HNS da produže staž kadetkinjama za još jednu godinu pošto nije pokrenuta ženska juniorska liga jer cure sa 17 godina trebaju odmah participirati za seniorke te zbog toga mnogo cura odustaje. Zamislite da je Luka Modrić sa 17 godina morao odmah igrati samo za seniore. Poruka za sve cure koje žele ili koje igraju nogomet je da se ne osvrću na nikakve komentare i da samo nastave jer će se ženski nogomet sve više popularizirati. Samo neka nastave bez straha i neka zanemare predrasude - zaključila je Žanamari Števanja.
