Četrdeset godina prošlo je otkako su napustili školske klupe splitske Elektrotehničke škole, tada poznate pod imenom Tehnički školski centar „Branko Duplančić“. Bila je to generacija elektroničara za računsku i mjernu tehniku – elitni razred 4. f koji je maturirao 1985. godine, a proteklog su se vikenda ponovno okupili, ovaj put kao iskusni ljudi sa zavidnim životnim i profesionalnim pričama.
Okupljanje je započelo ispred Tehničke škole Split, upravo ondje gdje su prije četiri desetljeća ulazili s torbom na rame i snovima u očima. Danas su ti snovi u velikoj mjeri ostvareni – kroz inženjerske karijere, poduzetništvo, medicinu, umjetnost, sport, vatrogastvo, financije i brojne druge pozive. Svi oni, kako sami kažu, više nisu „samo“ ono što su bili kao učenici – nego su postali ljudi koji su mijenjali, i još uvijek mijenjaju svijet oko sebe.
Generaciju su činili: Dejan Antolić, Mladen Čelan, Ante Čepić, Alen Čurin, D.D., Edi Gale, Vojimir Golem, Robert Grubišić-Čabo, Vladimir Ilić, Vinko Jelaska, Željko Kavajin, Mirjana Kursar, Vedran Martić, Ivica Matulić, Mladen Matošević, Filip Medić, Miroslav Merćep, Edin Nurkić, Miro Prolić, Joso Samac, Teo Šeparović, Petar Ševo, Vesna Tomić i Ante Vuletić.
Neki kolege nisu mogli prisustvovati zbog poslovnih obveza, a nekoliko njih prerano nas je napustilo – za njih je ostavljena tiha minuta sjećanja.
U svečanoj večeri, uz dalmatinske delicije, nazdravljalo se svakom uspjehu, prepreci i osmijehu na tom zajedničkom životnom putovanju. Razgovori su oživjeli sjećanja na legendarne profesore, školske anegdote i razredne nestašluke, dok su se usporedno redale priče o postignućima – od inovacija u inženjeringu do pobjeda u sportu, od poduzetničkih pothvata do nesebičnog rada u humanitarnim i obrazovnim sektorima.
„Četrdeset godina... toliko je prošlo, a opet smo svi ovdje – prepoznajemo se u pogledu, u osmijehu. Nismo se samo promijenili – rasli smo, gradili, živjeli. I to je ono najljepše što nosimo iz ove škole,“ rekao je jedan od okupljenih.
Za generaciju 4. f, ovo okupljanje nije samo obljetnica – već emocionalni povratak u mladost, svjedočanstvo uspjeha i podsjetnik da su prijateljstva, znanje i snovi iz srednje škole često temelj na kojem se gradi cijeli život.
I dok su čaše bile podignute visoko, a smijeh ispunjavao prostor, ostala je poruka: neka ova priča bude samo početak novih, zajedničkih poglavlja.
