Jesen 1989. godine bila je hladna, ali politički izuzetno vruća. Završilo je razdoblje poznato kao hrvatska šutnja, a ponovno se budio široki nacionalni pokret, koji je nasilno ugušen 1971. godine tijekom Hrvatskog proljeća.
Zagrebački bend Prljavo kazalište, predvođen Jasenkom Hourom i pjevačem Mladenom Bodalcem, već 1988. godine izdao je album Zaustavite zemlju, na kojem se našla i pjesma Mojoj majci, poznata po stihovima: "Zaspala je zadnja ruža hrvatska. Iako je jugoslavenski komunistički režim bio pred svojim krajem, to je još uvijek bilo vrijeme kada se zbog izvođenja pjesama poput "Ustani bane" i "Vila Velebita" moglo završiti u zatvoru.
Narod, osobito mlađe generacije, prepoznao se u pjesmi "Ruža hrvatska" kao nikad prije. Ljetna turneja Prljavog kazališta 1989. godine bila je masovno posjećena, a na spomen "Ruže hrvatske", palile su se baklje, a publika je padala u trans. Ta pjesma postala je simbol okupljanja mladih željnih promjena i demokracije.
Vrhunac tog zanosa dogodio se 17. listopada 1989., kada je Prljavo kazalište održalo besplatan koncert na Trgu Republike u Zagrebu (danas Trgu bana Josipa Jelačića) pod nazivom Voljenom gradu. Taj koncert kasnije je postao poznat kao zabranjeni koncert, zbog pokušaja tadašnje vlasti da ga spriječi.
Autor ovog teksta bio je jedan od 300.000 ljudi koji su se te večeri okupili na trgu. Bile su to nezaboravne scene – hrvatske zastave, baklje i zajedništvo naroda, spremnog na promjene.
Ekskluzivno za Dalmaciju Danas, legendarni koncert nam je komentirao Jasenko Houra, liderom i autorom pjesama Prljavog kazališta:
- Taj koncert bio je uvod u promjene u Hrvatskoj. Ljeto prije toga odradili smo turneju po Dalmaciji, radili koncerte po moru. Organizirali su nam je menadžeri Bubalo i Paić. Osjećao se zanos i nabrijanost publike. Čim bi krenuli taktovi Ruže hrvatske, palile su se baklje, sve bi bilo na nogama, prisjetio se Houra.
Ivica Bubalo, jedan od organizatora, dodaje: - Svi vaši koncerti bili su puni, od Splita do Metkovića, Makarske, Brača, Hercegovine. Bila je to uvertira u stvaranje Hrvatske, kaže Bubalo.
"Koncert 17. listopada bio je poseban. Mi smo čak došli umorni na taj koncert, nakon svih tih nastupa. Tada smo iz sigurnosnih razloga morali dolaziti na koncerte pet, šest sati ranije, a napuštati dvorane tek kad bi sva publika otišla. Milicija je uvijek nešto izvodila. I onda se u Zagrebu okupilo tko zna jel' 250, 300 tisuća ljudi. To je bio najveći skup Hrvata do tada. U jednom trenutku ni milicija nije znala što bi, a nitko se nije usudio donijeti odluku da se koncert ne održi", prisjeća se Houra.
"Poznato je da je tadašnja milicija dvadeset minuta prije početka koncerta došla s naređenjem da se isključi struja. Rekao sam inspektoru, pokazujući na masu: 'Idi ti pa im reci'", dodaje Houra.
"Znao sam ja dobro što je bivši režim. Dosta ljudi iz moje obitelji politički je bilo u zatvoru, i to dugo. Ali mi iz benda tada se nismo bojali nikoga. Bili smo mladi, nisu nas mogli ničim zastrašiti", rekao je.
Na kraju koncerta Houra se obratio publici s pozornice riječima: Samo da vam kažem, narode, neka u ova teška vremena Bog čuva i vas i nas.
"Sjećam se toga, nije bilo lako svirati u takvim okolnostima. Sjećam se i našeg gitarista Damira Lipošeka Kexa, koji je iznio taj koncert. Baš ćemo se sutra vidjeti i moram mu to ponoviti. Kad su krenuli povici Hrvatska, Hrvatska, bio je to stvarno neponovljiv doživljaj", prisjeća se Houra.
A što je s legendarnom spitfajericom koju si nosio te večeri?
"Svi su tada nosili spitfajerice. Nedavno sam nešto sređivao kod kuće i našao sam tu spitfajericu. Imao sam svoju, ali na tom koncertu mi ju je dodao brat jednog prijatelja. Imam vrlo malo uspomena iz tih dana, ali tu spitfajericu još uvijek čuvam", rekao je Houra.
Na kraju razgovora, Houra najavljuje novi koncert: "Naravno, radimo stalno. Planiramo koncert i na Gripama, ne znam točno kad, ali bit će. Uvijek smo dobro primljeni kod splitske publike".
Prisjećamo se legendarnog koncerta 1989. godine, kada nitko nije mogao zaustaviti snagu naroda. Tisuće ljudi zajedno su pjevale "Ružu hrvatsku", a mnogi od njih kasnije su, kako Houra opjeva u pjesmi "Lupi petama i reci evo sve za Hrvatsku", svoje živote utkali u stvaranje hrvatske neovisnosti.
Jasenko Houra, rocker, pjesnik ulice i nacije, ostao je i dalje jedan od nas.
